U nepreglednom kaosu interneta red se može uspostaviti samo našom svjesnom (i, pretpostavimo, svrsishodnom) po(re)tragom. Tijekom tog našeg surfočašća bespućima mreže najčešće nas ne dočeka upravo i baš i samo baš ono što želimo, putevi naših pretraga ne moraju biti (često ni nisu) sigurni, iza svakog ugla na nas vrebaju napasti i opasnosti, mogli bismo i zalutati ili čak zastraniti, ponekad možemo proći kroz portale nakon kojih za nas nema povratka, a teško da će se naći netko tko će nas u tim situacijama ohrabriti, poučiti, povesti i provesti i na kraju nas sretno dovesti do željene i korisne informacije… Znanima i neznanima ova se parabola može činiti poznata.
U nedostatku vlastitih misli o knjizi kao mediju ili blagu ili daru s kojima bih započeo priču o prvom KG buvljaku, krenuo sam ”najjednostavnijim” putem – internetom. U tom čušpajzu od tekstova, informacija, simbola, znakova, reklama, poveznica, funkcija… zatekao sam se baš kao Dante na polovini svojega životnoga puta (obojica smo, naime, u 35-oj) u tamnoj šumi, zbunjen i bespomoćan, okružen zvijerima koje mu prijete.
I tako sam prilikom pretrage za nekom ”originalnom” mišlju o knjigama zapeo već na prvoj stepenici, uplašio se silnih poveznica koje su se prebrzo i presamouvjereno ponudile kao baš one prave i svoje surfočašće zamijenio iskustvima hodočašća kroz ono pročitano, ako pročitano, onda i promišljeno, ako promišljeno, onda i proživljeno… I gdje ćeš većeg svjedočanstva o knjigama ako ne u onima koje smo pročitali, čije smo slike sami zamišljali i često u san ponijeli, s čijim smo junacima pjevali i plakali, po kojima smo djeci (ili ljubimcima) imena davali, čije smo predjele ili gradove htjeli ili jesmo posjetili…
Uglavnom, htjedoh reći da se ovih dana, kada se u raznim prigodama i na razne načine diljem Lijepe Naše želi sve naraštaje ponovno prisjetiti na radost i ljepotu čitanja, u našoj školi prvim KG buvljakom ponudilo učenicima da podijele dio sebe – neku svoju pročitanu knjigu – s nekim svojim znanim ili neznanim kolegom. Na razne načine doista nastojimo povezati našu djecu pa tako i knjigama da nam ne ostanu ili postanu povezani samo u ovom danteovski virtualnom svijetu – nesigurnom, masovnom, neprivatnom, opasnom, hladnom… – koji nudi trenutno i plitko zadovoljstvo, a može donijeti trajnije i dublje nezadovoljstvo.
U jednoj od postmodernističkih verzija Lukina evanđelja početak bi 18. poglavlja mogao zvučati otprilike ovako – Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći knjige na zemlji?
Ako pak i dalje držite da je ovo i dalje samo trabunjanje matorog konzervativca čije je vrijeme stalo s Nokijom 3310, onda i vama za ljubav ipak donosim jednu od mnogih onako kako samo internet (hladno) ponuditi može: Knjige “bildaju” mozak – čitanjem knjiga ne samo da se uči i postaje pametniji nego se i doslovno povećava snaga mozga. Baš poput tjelovježbe, redovito je čitanje dobar trening za mozak.
Pa si ti misli…
U. P.
