INTERVJU S ALEKSANDROM ŠUTALO, RAVNATELJICOM GRADSKE KNJIŽNICE I ČITAONICE POŽEGA
Razgovarale: Martina Grbeš i Barbara Rezo (1.a)
Foto: Magdalena Černušak (1.a), Nautes, Net
Još smo koji dan u Mjesecu hrvatske knjige t
ijekom kojeg su se različite institucije uključile u promociju čitanja i to čitanja hrvatske knjige. Tom je prilikom i u našoj školi organiziran prvi KG buvljak, ovaj vikend započinjemo posjetom najvećem sajmu knjiga u Hrvatskoj, zagrebačkom Interliberu, a najviše programa vezanih uz knjigu ovih je mjesec dana imala, naravno, Gradska knjižnica Požega. Tom su prigodom naše mlade novinarke, Martina i Barbara, inače Jakšićanke, razgovarale s ravnateljicom knjižnice gospođom Aleksandrom Šutalo, također rodom iz Jakšića, koja je na toj funkciji punih pet godina.
Kako ste vi sami zadovoljni proteklim godinama, novim iskustvom na dosta zahtjevnom mjestu i to u teškim vremenima za knjigu i knjižničarstvo općenito?
Relativno sam zadovoljna, nalazimo se u dosta teškom vremenu za knjigu i čitanje što znači da je sve manja potražnja za knjigama, a još veći je problem što se sve manje čita, pogotovo među mladima. To govorim na osnovi podataka, istraživanja i statistike. Moram još 
reći da kad mjerimo količinu čitanja među našim osnovnoškolcima u odnosu na druge europske zemlje, Hrvatska je na dosta niskom mjestu. To je za mene veliki profesionalni izazov, ne samo za mene nego i za moje kolege jer naš je posao poticati čitanje. Stoga se trudimo ponuditi vama mladima, djeci i starijima različite kulturne programe koji onda oplemenjuju različite kulture života onih koji na te programe dolaze. Svjesni smo da treba proći puno više vremena da bi se vidjeli određeni pomaci.
Znate li koliko otprilike knjižnica broji članova?
Knjižnica otprilike broji oko 3 000 članova što je za našu županiju relativno dobro, no ono što moram reći jest da svake godine bilježimo sve manji broj članova tako da članstvo knjižnice opada. Tu je dosta uzroka, po mom mišljenju, s jedne strane imamo tu smanjenu želju za knjigom, s druge strane imamo manji broj djece koja se rađaju i još imamo jedan problem s kojim smo svi suočeni u našoj Slavoniji, a to je sve veći broj ljudi koji odlaze iz Požege, odnosno iz Slavonije. Tako da se sve to reflektira i na našem članstvu.
Dakle, može se reći da ljudi još uvijek čitaju?
Da, može se reći da ljudi još čitaju, moram 
reći da nije sve tako crno. Što se tiče naših 3 000 članova to su ljudi koji redovito dolaze u knjižnicu, redovito posuđuju knjige i redovito čitaju i sudjeluju u našim programima. Jedan od naših programa jesu čitateljski klubovi pa imamo čitateljski klub za odrasle, dva čitateljska kluba za djecu i čitateljski klub u našem stacionaru u Kaptolu. Ipak bih voljela da nam više mladih dolazi u knjižnicu jer mislim da je tu trend opadanj.
Vidi li se neka razlika otkad svijet sve više napreduje u tehnološkom smislu?
Djeca sve manje čitaju jer su suočena s novinama ove digitalne revolucije u kojoj se jako puno vremena provodi za računalima, mobitelima, internetu općenito. To je način na koji oni koriste i slobodno vrijeme i to sve skupa zauzima mjesto knjizi što nije samo po sebi problem, ali ne bi to trebalo istisnuti knjigu nego bi se trebalo posvetiti i knjizi jer knjiga daje ipak kvalitetniju informaciju, pozitivnije utječe na djetetov razvoj.
Kako se vi u požeškoj knjižnici nosite s tim procesima? Mislimo na tehnološki napredak, e-generacije, e-knjige…
Zasad se zapravo ne nosimo na pravi način. Ono što je definitivno moj plan u budućnosti, jednog dana kad ova naša nova knjižnica bude gotova, onda svakako želim da dio ponude budu i e-izvori, e-knjige jer to je definitivno nešto što je suvremeno. Zasad se ne možemo nositi nikako drugačije osim što pokušavamo stalno poticati čitanje i kroz različite programe.
Približava li se u tom smislu dovršetak gradnje moderne požeške knjižnice i čitaonice?
Približava se. Projekt dogradnje i adaptacije knjižnice podrazumijeva dvije faze. Prva faza je dogradnja
i ta faza je gotovo gotova. Druga faza radova podrazumijeva adaptaciju, preuređenje gornjeg, starog dijela zgrade, a ta faza treba početi. U toj fazi se mi knjižničari i kompletna građa, sve što se nalazi u knjižnici, trebamo iseliti kako bi se stara zgrada preuredila, kako bismo dobili veće i funkcionalnije prostore, a ta faza bi trebala početi uskoro. Nadamo se da bi sve skupa trebalo biti gotovo kroz dvije godine.
Mjesec Hrvatske knjige jedna je od manifestacija kojima nastojite promovirati knjigu, općenito čitanje za sve generacije, kako vidimo iz vašeg programa. Jeste li zadovoljni programom koji je za vama?
Jako sam zadovoljna ovogodišnjim programom i to zbog velikog odaziva i s druge strane zbog stvarno bogatog sadržaja koji smo pripremili. Pripremili smo sadržaj za djecu, mlade, odrasle i umirovljenike, i na sve pojedinačne događaje stvarno smo popunili prostor. Mjesec knjige još uvijek traje i ovaj tjedan je zapravo finale, tako da ovaj tjedan svaki dan imamo događaje, dolaze djeca, odrasli, ali najmanje mladih. Za djecu svakog četvrtka imamo tematske pričaonice i to su svaki put hrvatski autori. Dakle, 
knjižničarke pročitaju priču nekog hrvatskog autora, a nakon toga rade s djecom nešto što je vezano za sadržaj te priče. Nedavno je bila aktivnost i za bebe. Kolegica knjižničarka na dječjem odjelu pripremila je pričaonicu za bebe i njihove roditelje tako da je imala 6-7 majki koje su dovele svoje bebe, a cilj te aktivnosti je bilo poticanje čitanja od najranije dobi jer postoji puno dokaza da je vrlo važno čitati bebama otkad se rode pa dok ne propričaju. Za mlade i odrasle imamo zanimljive aktivnosti, npr. u subotu u 10:30h dolazi poznati svjetski putopisac Davor Rostuhar koji će u čitaonici imati predavanje kako je išao na Južni pol. Imali smo događaje i za umirovljenike, bila je promocija ostavštine Zlate Kolarić-Kišur.
Vjerujemo da je mladima upravo najzanimljivija priča Davora Rostuhara. Očekujete li da će knjižnica biti pretijesna za sve zainteresirane?
Da, da, očekujem, zato što je Davor Rostuhar gostovao i prošle godine kad je tek najavljivao svoju ekspediciju Južni pol i tad je već knjižnica bila prepuna. Ovaj put će nam govoriti kako je prošlo 
osvajanje Južnog pola, kako se pripremao i koje su ga nedaće pratile na tom putu. Osim te same priče o putovanju on uvijek promovira nešto što bi se moglo sažeti u jednu rečenicu a ona glasi – Usudi se sanjati. On je zasanjao da će biti jedan od 50 ljudi na svijetu koji su dosad došli do geografskog Južnog pola.
Jeste li pročitali njegovu novu knjigu Polarni san?
Nisam jer je jako teško doći do nje, puno je ljudi traži, ali sam čitala neke ranije knjige i ono što mogu za njega reći jest da ga toplo preporučam kao pisca jer ja sam se u njega „zaljubila“ prvo kao pisca, onda kao u osobu koja je pustolovac i avanturist. On je jako dobar pisac, svoja iskustva i doživljaje s putovanja pretoči u takve lijepe priče koje su obogaćene njegovim autorskim fotografijama.
Je li knjiga Polarni san dostupna u našoj knjižnici?
Da, i ne samo ta nego i sve njegove knjige.
Postoje li neki još neki zanimljivi putopisi u našoj požeškoj knjižnici koje biste preporučili našim gimnazijalcima?
Postoji jako puno putopisa u požeškoj knjižnici, ali ono što je u 
zadnje vrijeme trend jesu takvi pustolovi poput Davora koji putuju svijetom i rade putopise na jedan drugačiji način. Oni su uglavnom i fotografi pa su sve knjige opremljene jako dobrim fotografijama. Još jednog čovjeka bih preporučila uz Davora, a to je Tomislav Perko. On je također bio kod nas u knjižnici, zanimljiv je što je na svoje prvo putovanje išao stopom, bez kune u džepu i proputovao pola svijeta i sva ta iskustva je okupio u knjizi koja se zove Tisuću dana proljeća.
I još imam jednog putopisca za preporučiti. On je naš Slavonac, zove se Hrvoje Jurić. On je zanimljiv po tome što biciklom obilazi različite svjetske destinacije, obišao je cijelu Norvešku biciklom, koju je opisao u knjizi Cestom leda do kraja svijeta.
Za našu ravnateljicu priredili smo nekoliko kratkih pitanja. Evo kako nam je odgovorila.
Čitaju li više mladi ili stari? Stariji.
Jakšić ili Požega? Požega.
Koji se žanrovi najviše posuđuju? Na odjelu za starije to je beletristika.
Drže li se korisnici pravila o vraćanju knjiga? Ovisi, neki da – neki ne. Ali uglavnom je to ne.
Koja je najveća zakasnina koju ste Vi platili? Ne sjećam se stvarno, ali često mi se zna dogoditi da nisam uzorni “vratiša”. Ili zaboravim ili ne pročitam knjigu na vrijeme…
Koja je Vaša najdraža knjiga? Ovo je pomalo teško pitanje jer su mi nekad neke druge bile najdraže, a sada je to knjiga hrvatskog autora Kristijana Novaka „Ciganin, ali najljepši“.
Koja je knjiga Vašeg djetinjstva? To je Heidi koju sam pročitala više od pet puta.
Jeste li Vi probali napisati knjigu? Ne (još).
Kad biste birali što bi prije izabrali – skok s padobranom ili bungee jumping? Oboje. Ja sam veliki avanturist tako da ne znam što bih odabrala.
Biste li i Vi htjeli biti poput Davora Rostuhara? Da. Ali ne u tom smislu da odem na pol, već da stvar koja je nemoguća napravim mogućom. To se može postići samo ako smo spremni. Voljela bih kao i on pomicati svoje vlastite granice.
Koji je Vaš san? Moj plan je razvijati se i napredovati u svemu.
Jeste li čuli za naš prvi KG buvljak? Jesam. Jako mi je drago zbog toga, cijenim to. Sama ideja je dobra, lijepa i zanimljiva.
Klasična knjiga ili e-knjiga? Klasična knjiga.