U zdravom tijelu zdrav duh, misleći pri tom na potrebu održavanja tijela u što boljoj kondiciji vježbanjem ili nekom sportskom aktivnošću, izreka je koju zna i star i mlad. Iako se danas (pa i kod nas u Požegi) otvaraju brojni fitness klubovi, postoje razne sportske grupe ili radionice od najmanjih nogu, najčešće sve one zahtijevaju nekakvu, pa makar i simboličnu, članarinu. Naša je škola, Katolička gimnazija s pravom javnosti u Požegi, išla u novi projekt pod nazivom “Šport uključi, probleme isključi!” kojim bi se osigurale primjerene i stručno vođene sportske aktivnosti učenicima i mladima koji pripadaju tzv. skupinama koje su u tzv. riziku od socijalne isključenosti.
Projekt je financiran iz europskih fondova, a o samom projektu porazgovarali smo s voditeljem projekta Brunom Budimirom i njegovim suradnicima Matejom Pehardom, koordinatorom projekta, i kineziologom Mirkom Cvetkom.
Projekt bi trebao krenuti za mjesec dana
Svrha je projekta da se u zajednicu uključe djeca i mladi koja su u tzv. riziku od socijalne isključenosti. Ovim
projektom Europa u cijelosti financijski pomaže da se mlade i djecu, koji ispunjavaju jedan od uvjeta koji predstavljaju rizik od socijalne isključenosti, upiše, bave sportom i da budu dio zajednice. Projekt je namijenjen djeci i mladima, do 25 godina jedna skupina, druga skupina od 25 do 29 godina. Neki od uvjeta jesu da su to djeca mladi čiji su roditelji nezaposleni, čiji su roditelji korisnici doplatka za djecu, djeca i mladi bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca i mladi iz jednoroditeljskih obitelji, djeca i mladi iz obitelji s troje ili više djece, djeca i mladi s problemima u ponašanju, djeca s teškoćama u razvoju. Prioritet imaju svi oni koji ispunjavaju jedan od ovih uvjeta. Bit će uključeni i učenici iz ostalih požeških škola, ali za početak prvo ćemo projekt provesti kroz našu školu. Nadamo se da će se nastava početi održavati kroz mjesec dana, rekao nam je glavni i odgovorni, voditelj projekta Bruno Budimir.
Što biste mogli ukratko reći o sebi?
Ja sam magistar ekonomije na studiju marketinga. Završio sam marketing u Osijeku, imam 24 godine, živim u Požegi, volim sport, rekreativno sam sportaš. Volim sport, volim i marketing pa se nekako sve zajedno spojilo kao jedna idealna pozicija da radim ono što volim.
Što Požega dobiva ovim projektom?
Dobiva to da će se minimalno 170 mladih ljudi uključiti u projekt kroz 5 sportova – atletiku, nogomet, gimnastiku, školu penjanja i školu plivanja. Dobivamo jednu jedinstvenu ponudu u regiji, a riječ je o umjetnoj stijeni na kojoj će se provodit škola penjanja.
Hoće li naš školski sport profitirati, napredovati u suradnji s vama i hoće li te suradnje uopće biti?
Mislim da će školski sport uvelike profitirati jer velik dio, zapravo naše ciljne skupine, možemo pronaći u školi. Dosta mladih iz KOŠ-a i KG-a moći će sudjelovati u tom projektu jer zadovoljavaju jedan od uvjeta. Zapravo ono što mi nabavimo preko projekta moći će se koristiti i u školske svrhe.
U ovaj mladi tim uključen je i naš sada već bivši pripravnik Matej Peharda i Mirko Cvetko, dipl. kineziolog iz baranjskog mjesta Darda.
Iako sport nije moja prvotna struka, njime se bavim cijeli život pa na neki način i jesam dio ove sportske priče. S druge strane, ovaj menađerski dio i dio vođenja oko tog projekta, za koji sam određen, učim od Brune, od ravnatelja, zapravo, učimo od svih koji su nam nadređeni. Što se tiče sportskog dijela, već neko vrijeme treniram djecu u NK „Dinamo Vidovci Dervišaga“ što znači da već radim s djecom pa ću vjerojatno jedan dio toga i nastaviti, rekao nam je koordinator projekta Matej Peharda.
Mirko Cvetko smatra da sam će ovom projektu najprije doprinijeti svojom širom sportskom educiranošću koju je stekao na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kojem je primarni cilj osposobljavanje studenata za provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Samim time uče nas i osposobljavaju za rad kako sa djecom tako i sa starijim osobama u mnoštvu različitih sportova što je u ovom poslu i najvažnije.
Koja su vaša iskustva u radu s mladima?
Tijekom studiranja radio sam na više mjesta i na više različitih poslova s mladima. Prije svega bih izdvojio sportske škole koje u Zagrebu djeca masovno pohađaju, a koje najviše i sliče ovome projektu. Znači sportske škole u kojima se radi sa djecom u različitim sportovima kojima je primarni cilj razvoj socijalizacije među djecom kao i u ovom projektu. Uz to sam radio i kao trener nogometa i trener škole plivanja, rekao je Mirko.
Zanimalo nas je i koji su matični sportovi kojima su se dečki bavili.
Tako je Matej od malena trenirao isključivo nogomet, koji i sada trenira, ali i trenira druge.
Mirko se također od malih nogu bavio nogometom, ali uz nogomet na fakultetu prolazio je mnoštvo drugih sportova s kojima se u slobodno vrijeme i bavio poput košarke, stolnog tenisa, skijanja…
Mirko – iz Darde u Požegu. Kako to?
U Dardi jednostavno nije bilo nekog posla. Ovdje mi se ukazala dobra prilika, prvenstveno za mene, kako bih radio na sebi kroz budućnost. Ovdje mi je i djevojka, dolazi iz ovoga kraja i smatram da je ovo dobra prilika i za moju budućnost.
Mateju – iz učionice na teren – kako vi to komentirate?
Pa iskreno, malo mi je čudan osjećaj. Iako nisam konkretno radio još u učionici kao stalni profesor, ali sam bio u doticaju i s vama mladima iz škole. Ne znam kako će izgledati rad na ovom projektu i zapravo se veselim svemu što će doći. Ovo nije moja struka pa je ovo puno drugačije, ali mislim da je to nova mogućnost za širenje novih vidika, gdje ne gubim ništa, a mogu samo dobiti.
Za kraj, kako vidite uspješnost projekta?
Moje mišljenje je da općenito uključivanje djece i mladih u bilo kakvu vrstu aktivnosti, a osobito u sport, pun je pogodak. Mislim da će ovaj projekt sigurno proći puno više mladih do 25 godina od minimalnog broja 150. Mislim da je pružanje ovakvih prilika mladima jedna od mogućnost da se to nešto vrati na staro, da se ljudi vrate i da žele ovdje ostati i živjeti, zaključio je Matej.
Bruno je nadodao da je ovo stvar od koje će profitirati šira zajednica, grad, županija, ali i naša uža zajednica kao škola i biskupija. Mislim da je to jako dobar primjer kako se iz europskih fondova može napraviti puno bez vlastitog novca, da se može pružiti ono što si ljudi sami ne mogu priuštiti.