Rujan je mjesec kad mnogo toga dostiže svoju puninu. Tako je ljeto već predalo palicu jeseni, sunce magli i kiši, lastavice više ne oblijeću naše kuće jer i kukci su nešto utihnuli i oni traže svoj smiraj, dojadilo i njima dosađivati i Bogu i ljudima. Majka Zemlja što je dala dala je, vrijedne ruke ubiru plod svoga znoja – žitnice se pune, čardaci se zlate, burad je ispunjena nektarom naših vinograda, podrumi odišu aromama voća i povrća… I dok se tijelo, kako čovjekovo tako i majke Zemlje, prirodno počinje pripremati za odmor, škola je već u niskom startu, umne se ćelije množe, pitanja roje, sumnje potkradaju.
U takvom jednom raskoraku između kraja i početka obilježen je jedan početak i naznačena budućnost koja je, naravno, na mladima – na mladima koji su, zbog svoje hirovitosti, ipak zauvijek pod patronom starijih, iskusnijih, mudrijih. 21. rujna obilježili smo 22. obljetnicu osnutka Požeške biskupije koja je već primila obrise ozbiljna mladića koji zna što sa sobom, odgovorne djevojke koja znam s kim dalje. I tako je u 22 godine puno toga ostvareno (o čemu ipak treba na nekom drugom mjestu), a s Isusom Kristom i s utemeljiteljem biskupije svetim Iva
nom Pavlom treba nastaviti dalje istim ritmom, ako ne i bolje.
Oni nešto stariji koji već imaju svoja zaduženja u svojim župama (pastoral, ekonomat, Caritas, zbor, vjeronauk) obilježili su u Dan biskupije na svoj način, na raznim formacijskim susretima, a na koncu zajedničkim misnim slavljem u požeškoj prvostolnici s njenim prvim biskupom Antunom. U prepunoj katedrali uz katedralni zbor sveto misno slavlje animirao je i Biskupijski zbor mladih koji se na taj način tek zagrijavao za slavljenički koncert koji se imao održati i jest održao isti dan u 20 sati u Sportskoj dvorani Tomislav Pirc.
OVK 2019.
Za oko dvije tisuće posjetitelja i tko zna koliko gledatelja organiziran je i vrhunski odrađen treći po redu požeški slavljenički koncert Otvorite vrata Kristu. Požega je ugostila neka od najzvučnijih imena duhovne glazbene estrade, ali 
i nadolazeće nade koje se u glavnome gradu već polako afirmiraju kao oni na koje budućnost može računati. Organizatori Požeška biskupija i Povjerenstvo za pastoral mladih na čelu s vlč. Krunoslavom Siroglavićem tako su Požegi još jedan put pripremili nezaboravan doživljaj, ali i omogućili da se naša mladost, naša budućnost predstavi svome gradu, svojoj biskupiji, ali i Crkvi u Hrvata. I dok su se na pozornici mijenjali izvođači, od Požežanina Marka Marića, fra Marina Karačića, Hanne Pölhe, Vanesse Mioč i sestara Halužan, virovitičkog klasičara Stjepana Lacha do Marije Husar, konstanta je bio Biskupijski zbor mladih u koji su se uključili mladi iz brojnih župa naše biskupije među kojima su bili brojni naši gimnazijalci. I ove je godine program moderirala naša Lea Glasnović kojoj je ove godine pomogao Rafael Dropulić Rafo koji je cijelom koncertu dao posebnu i nezaboravnu notu spontanosti, iskrenosti i duhovitosti.
Kako ističu sami organizatori, koliko god da je koncert bio svečan, vrhunac je Biskupijskog dana i mladenačkog slavljenja bilo euharistijsko klanjanje koje je uslijedilo nakon koncerta a na kojem su im se pridružili i neki od izvođača.
Kako bi sve prošlo u najboljem redu dobrim dijelom zaslužni su i naši gimnazijalci od kojih su se jedni uključili u realizaciju koncerta kao redari dok su drugi koncert popratili medijski. Upravo oni u nastavku donose dojmove nekih od izvođača.
fra Marin Karačić
(12 godina fratar, 4 godine svećenik)
Jeste li prvi puta ovdje i kako Vam se sviđa Požega ?
– Jesam, ovo mi je prvi puta da sam ovdje. Jako je lijepo uređena i gdje god sam se okrenuo vidio sam nešto crkveno, ta poveznica ljudi s Crkvom jako me je iznenadila.
Kakve su Vaše reakcije na koncert?
– Ovdje je posebno kao i na svakom koncertu baš iz tog razloga što se okupe mnogi vjernici te možemo kroz pjesmu zajedno slaviti Boga. Pogotovo jer pjesma ide izravno iz srca i pjesma je ustvari najbolja molitva – onaj tko pjeva dvostruko moli. Čestitke svim organizatorima na predobroj organizaciji.
Smatrate li da Vaš rad i sam život može biti poticaj mladima da se vrate na pravi put ?
– Nama je svima dužnost biti svet i biti primjer drugima, pogotovo mi svećenici, redovnici i redovnice. Vjerujem da svi mi koji radimo nešto s Bogom možemo biti dobar poticaj i primjer svima, a pogotovo mladima.
Što poručujete našim mladima ?
– Držite se Krista! Večeras smo doživjeli nešto posebno i toga se moramo držati – vjere. Bez obzira koliko nas život gužvao i povlačio prema dolje trebamo uvijek u sebi nositi Krista jer tada smo najjači. Ništa u ovom svijetu ne može nas ispuniti kao Gospodin i ništa na ovom svijetu ne može to zamijeniti. Samo vjerujte!
Sestre Halužan počele su pjevati 2015., a službeno su prvu pjesmu Ljubav kao ocean izdali 2016. godine. Prvi put su na koncertu Otvorite vrata Kristu a o doživljaju koncerta kažu: „Koncerti su uvijek prilika da ono što se trudimo živjeti 
samo pretočimo u pjesmu.“
Koliko ste do sada nastupale?
Pa, iskreno, nismo imali jako puno velikih nastupa jer smo se nekako pripremale za to da budemo spremne svim srcem, ali idemo kad nas ljudi pozovu i ako smo u mogućnosti.
Vidimo li se do godine?
Ako nas organizatori pozovu da, mi smo tu, rado!
Rafael Dropulić Rafo
Glavni zabavljač na ovogodišnjem koncertu bio je Dalmatinac sa zagrebačkom adresom, voditelj koncerta i pjevač, jedan jedini – Rafael Dropulić Rafo. Pjevač kojega mnogi znaju još iz 2003. godine kada je odnio pobjedu u showu Story Supernova te iz reality showa Farma iz kojeg je također otišao kao pobjednik.
Možeš li usporediti koncert Progledaj srcem na kojem si nastupao i naš OVK?
Sličnost je ta što su se i na jednom i na drugom koncertu okupili vjernici, ljudi dobre volje, Duh Sveti se spustio i u Areni i ovdje. Arena je velika, Zagrebu ima nešto to svoje, a opet s druge strane Požega je malo mjesto i onda je tu i drugačija publika i sve je nekako skromnije, a Bog je još i jači tamo gdje je sve skromno. Manja je dvorana, osjeti se ta ljubav i zajedništvo.
Očekuješ li nastavak suradnje s Požegom i Koncertom?
Naravno, reci samo Kruni – zovi Rafu.
Kada je i kako točno započelo tvoje obraćenje?
Ja sam već bio u fazi obraćenja u vrijeme kad je bila popularna moja pjesma „Ja sam Rafo“, ali tad se još nisam obratio. Bio sam na tom putu, tražio sam Boga, išao pomalo na misu, ne baš redovito, čitao sam knjige, razmišljao, raspitivao se, puno komunicirao s prijateljima vjernicima. U to vrijeme mi je jako pomogao moj cimer Nikola koji je bio jako u vjeri, njega sam ispitivao razne stvari. Kroz taj show i sve što se dogodilo nekako me to sve samo još više poguralo Bogu. Slabo mi ide vrijeme, mjesec-dva nakon showa sam krenuo u Međugorje na seminar Postaje molitve koji je trajao sedam dana. Šutiš sedam dana, jedeš vodu, piješ kruh, tako oni kažu, moliš, šutiš, meditiraš. Tamo sam imao i životnu ispovijed i to nekako zovem svojim službenim obraćenjem. To je bio dug put, nije se to sve dogodilo preko noći.
Postoji li neko pitanje koje te nitko ne pita u intervjuima, a na koje želiš dati odgovor?
Joj, dobro pitanje. Nikad me nitko nije pitao kako si. Hahaha. Nekad bih se baš raspričao na to pitanje, ali danas mi je tako dobro da nemam nešto puno za reći. Moram priznati imam nekad onih perioda suhoće, znaš da to nekad u duhovnom životu zna doći i onda da me u tom trenu pitaš kako si, mogao bi pričati cijeli dan. A ljudi me baš i ne pitaju kako sam jer svi vide – a Rafo, ma njemu je super, on je uvijek nasmijan, njemu je sve pet, njemu je sve bajno… Pa i nije baš, eto. Ja bih volio da me netko u tom trenutku pita eto kako si pa da se ja malo izjadam, ali to se nikad ne dogodi.
Imaš li za kraj neku poruku za učenike naše Katoličke Gimnazije?
O, imam. Evo, ja poručujem svim čitateljima školske stranice, s obzirom da se radi o učenicima, da budu dobri u školi, da što više uče, da ne markiraju puno, ponekad naravno mogu, sve osim vjeronauka, ali ne puno i da slušaju tatu i mamu jer je to jedna od 10 Božjih zapovijedi. Da poštuju svoje profesore što je i danas isto rijetkost, a to bi trebalo raditi jer ako budu radili sve ovo što sam sad rekao, bit će im sigurno super u životu.
Krunoslav Siroglavić
I ove je godine, kao što smo već napomenuli, glavnu riječ u organizaciji koncerta imao vlč. Krunoslav Siroglavić, novi vjeroučitelj u Katoličkoj gimnaziji. Nakon što je preživio iscrpljujući tjedan i večer slavljeničkog koncerta i zahvalnog euharistijskog klanjanja u katedrali te ispratio goste-izvođače i on je prokomentirao OVK 2019.
Kako je bilo pripremiti ovaj treći koncert OVK?
Pripremati bilo koji događaj uvijek zahtjeva dosta vremena i snage, a posebno kada se radi o projektu poput našeg glazbeno-duhovnog programa “Otvorite vrata Kristu 2019.” Budući da smo ovaj događaj pripremali već treću godinu za redom, jasno da je sada lakše jer imamo prethodno iskustvo i poznanstva s glazbenicima. U svakom slučaju, ako se ide na “veću razinu”, samim time dolaze i nove stvari koje moramo učiti.
Što je bilo lakše ove godine?
Bilo je lakše jer smo se mogli ranije početi pripremati, osobito što se tiče nekih stvari koje iziskuju puno više vremena i koje su jako važne. Pronaći nove glazbenike i odrediti pjesme sada je puno lakše jer imamo podršku i onih izvođača koji su prošle godine nastupili, ali i ovogodišnjih isto tako. U pripremi ovakvog glazbenog programa kontaktirali smo izvođače, ne samo što se tiče njihova nastupa, nego i s obzirom na iskustvo koje imaju u pripremi sličnih događaja na kojima su i sami nastupali. To je ono što zaista pripremu čini lakšom jer saznamo za nepredvidljive situacije i predvidimo ih, a to sami ne bismo mogli. Naravno, upoznali smo i puno sponzora, a to isto puno znači za pripremu.
Ove vas je godine bilo više u organizaciji. Je li Vam to olakšalo pripremu?
Ove godine smo imali Odbor za pripremu OVK 2019. i mogu reći da je lijepo iskusiti pomoć koju nam pružaju članovi Odbora. Lijepo je imati povjerenje u članove da će učiniti točno ono što smo se dogovorili, posebno ako se to učini u kratkom vremenskom periodu. Sljedeće godine svakako ćemo rasporediti poslove još bolje jer ove godine smo naučili i kako se to radi.
Ako je ove godine bilo toliko izvođača kime ćete nas nagodinu iznenaditi?
Budući da ćemo vas iznenaditi, ne smijemo reći. Ali mogu otkriti svakako da se radi o nekome koga mladi jako vole. Što se tiče broja izvođača, svakako ćemo promisliti i donijeti odluku zajednički.
Jeste li zadovoljni ovogodišnjim koncertom?
Zadovoljan sam jako. Premda od same tonske probe i kroz cijeli koncert neke stvari nisu bile na najboljoj razini (na to ćemo pripaziti sljedeće godine), ali to su ona iznenađenja koja sam već spomenuo, a koja nam je novi prostor donio. Nismo dosada imali iskustva s dvoranama pa će sljedeće godine i ta stavka biti puno predvidljivija. Ono čime sam maksimalno zadovoljan jest glazbena izvedba i način na koji su glazbenici odsvirali cijeli koncert. Točno i precizno od prve do posljednje pjesme. Zadovoljan sam jer se pjevalo Bogu, jer ga se slavilo, jer su svi prisutni mogli vidjeti jedno mlado, sretno i atraktivno lice Crkve. Zbog toga se prethodni umor isplati u potpunosti.
Je li dvorana Tomislav Pirc opravdala Vaše povjerenje? Zašto ne trg?
Zadovoljan sam, premda mi se na tonskoj probi jeka činila nepodnošljivom. Kada su došli kasnije ljudi, prostor nije toliko odzvanjao. Mislim da je najbolji odgovor na pitanje “Zašto ne trg?” dala hladnoća koju smo svi osjetili kada smo izišli iz dvorane nakon koncerta. Recimo da su glavni razlozi vremenska nepredvidljivost u ovom dijelu godine, tehničko pitanje osiguranja prostora i opreme te infrastruktura. Sve smo to u dvorani imali na jednom mjestu.
Je li zbor mladih bio na nivou?
Što se tiče Biskupijskog zbora mladih, dakle, svih mladih koji su u njemu pjevali, to je ono što me čini najsretnijim. Mladi su nama najvažniji u cijelom ovom projektu. Od prve godine nismo ih htjeli zanemariti, nego ih svake godine nastojimo uključiti u pjevanje na koncertu ili im dati druga zaduženja (redari, animatori). Naravno da su bili na nivou. I više od toga jer oni nisu došli da bi samo nešto otpjevali ili odradili, nego su bili oni koji su molili i svjedočili istovremeno. Sve su to naši pokušaji koje Bog sa svoje strane blagoslovi – da mladi budu na pravom putu – slobodni od nekih “okova” današnjice, a zajedništvo je najbolji način da od toga budu sačuvani.
Vidimo li se sljedeće godine?
Naravno da se vidimo. S još više KG-ovaca. Ove godine malo manje od trećine učenika bilo je uključeno u event. Ako je to događaj koji priprema Povjerenstvo za pastoral mladih, a i bivši i sadašnji vjeroučitelji su članovi povjerenstva, onda je to i događaj svih učenika KG-a. Bilo nam je jako lijepo, još smo se dodatno povezali, a i sljedeće ćemo godine ponovno. Mislim da će se to zajedništvo i povezanost na poseban način vidjeti u video snimkama koncerta, koje ćemo kroz sljedeće tjedne pustiti putem interneta u javnost.
Reportažu pripremila Novinarska družina Nautes (Edita, Barbara, Martina, Megdalena, Lucija, Leonarda i U.P.)
Foto: Nautes (Josipa Majstorović) i prijatelji
