U srijedu 2. prosincu 2020. u 1.b razredu održano je online predavanje Igre na sreću u fotofinišu, u organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Predavanje je održala prof. Sanja Kerner u suradnji sa stručnom suradnicom psihologinjom Nikolinom Bodolović.
Bilješke o postojanju kockanja postoje još od 5000 godina prije Krista, a susrećemo ih i u Bibliji (“Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću moju baciše kocke.”)
Kockanje ili kocka zajednički je naziv za sve igre koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda (tj. da će igrač dobiti ono što je uložio ili više od toga).
U današnje doba sve veća dostupnost “igara na sreću“, uključujući internet, masovnost i prihvaćanje kockanja kao legalnog obrta, dovela je do učestalijeg pojavljivanja i patološkog kockanja, koje je od 1980.g. uvršteno u Međunarodnu klasifikaciju bolesti.
Prema dostupnim podacima prevalencija patološkog kockanja mogla bi iznositi 1-4% opće populacije odraslih, od kojih je 3.9% patoloških, a 9.5% problematičnih kockara.
O poremećaju govorimo kada osoba:
- većinu vremena provodi zaokupljena kockanjem bilo da kocka ili prepričava događaje vezano za kockanje, planira kako doći do novca, mašta o uspjehu,
- zanemaruje sve ostale oblika zadovoljstva,
- treba sve veće i veće uloge da bi postigla isti stupanj uzbuđenja i zadovoljstva,
- opetovano ulaže napore da prestane kockati, ali bez uspjeha,
- pri pokušaju prestanka osjeća nemir, razdražljivost, loše raspoloženje, nesanicu
- počinje posuđivati novac, a zatim činiti nezakonita djela poput pronevjere, krivotvorenja i slično,
- nastavlja takvo ponašanje usprkos štetnim posljedicama.
(Izvori: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Elvira Koić, Patološko i problematično kockanje, 2009.)