Ovoga ponedjeljka, skoro na samom početku nove školske godine Županija je odlučila nagraditi učenike koji su na državnoj razini ostvarili jedno od prva tri mjesta ili su sudjelovali na državnoj smotri LiDraNo te ih na taj način ohrabriti i potaknuti na nove uspjehe i u privatnom i u školskom životu. Ove su godine tako članovi naše dramske družine, po tko zna koji put, sa svojom mentoricom prisustvovali ovom prijemu budući da su našu županiju predstavljali na državnoj smotri LiDraNo 2023. Kao što su i sami organizatori naveli, svi su ovi zaslužni učenici predstavljali našu županiju čime se svi mi moramo ponositi, zbog toga su, konačno, i nagrađeni.
Ipak, ostaje gorak okus nakon ovoga prijema jer se pokazalo da su ipak neki učenici i mentori (orvelovski) zaslužniji od drugih, da su neke kategorije vrjednije od drugih. Tako su novčano nagrađeni, i to kao nikada do sada (što svakako zaslužuje svaku pohvalu), samo oni učenici koji su se natjecali pojedinačno i njihovi mentori koji su samo njih pripremali. Čovjek se s pravom tada zapita što su to onda radili mentori koji su pripremali čitavu ekipu, čitav tim, čitav orkestar? Jedna recitacija i jedna predstava, jedan glazbeni nastup i nastup jednog orkestra? Je li doista lakše bilo pripremati jednoga učenika ili čitav tim koji treba funkcionirati – kao jedan?
Zamislite, na primjer, da država odluči nagraditi svoje najizvrsnije sportaše ali samo tako da novčanom nagradom nagradi samo Tina Srbića ili Sandru Perković dok bi članove ekipa poput VK Juga ili OK Mladosti nagradila samo zahvalnicom. Mislim da ne bi išlo…
Svi mi već dugo živimo u društvu u kojemu su neki jednakiji od drugih, u kojima se slažu kriteriji koji pravedni za sve nisu, u kojem u djecu usađujemo osjećaj gorčine zbog nepravde od najmlađih dana…tako da, zapravo, nekih većih iznenađenja u ponedjeljak i nije bilo.
Dramskoj družini od županice – zahvalnica
