Ima li ljepšega načina za jednoga kršćanina/kršćanku jednu školsku godinu završiti, a drugu započeti zahvalnim hodočašćem? Naravno da je to retoričko pitanje i naravno da bi se netko sjetio možda nekog drugog načina, ali mi smo se držali one stare – bolje da izumre škola nego običaj!
I sve što smo zadnjih desetak godina baštinili, to smo i ove godine ponovili – petnaestak hodočasnika, mladih i starih, bivših, sadašnjih i budućih učenika, prijatelja škole…prehodalo je nekih 16 kilometara Gospi od Suza preko požeških, vidovačkih, kuzmičkih…viškovačkih i pleterničkih brda.
Kao i u životu – uspone i padove, glad i žeđ (hvala Miroslavu Peroutki), sunce i još malo sunca lakše smo podnijeli zajedno. Dijeleći iskustva, slatko i slano, bunare i hladovinu, ljepotu Požeške gore prehodali smo zajedno 6,5 sati do najposjećenijeg svetišta naše biskupije.
Nagrada je bila okrjepa koju smo našli u ispovijedi, za stolom Božje riječi koju je razlomio fra Jozo Grbeš i, na koncu, blagovanjem Kruha Života.
Dao Bog da tu mladost – bivše, sadašnje i buduće, a zapravo vječne KG-ovce – nosi ista vjera koja ih je taj dan nosila, krijepi hrana koja ih je te večeri krijepila. Amen.
