Nakon što su se učenici trećih i četvrtih razreda naše škole vratili s projektne nastave u Soči zanimalo nas je kako je bilo provesti tjedan dana bez obitelji, biti s novim ljudima iz škole s kojima nisi pretjerano u kontaktu, tjedan dana sporazumjevati se na engleskom jeziku s učenicima iz Njemačke i Slovenije te mnoga brojna druga pitanja. Odgovore smo potražili kod nekih naših učenika te organizatorice i voditeljice puta profesorice Ivane Arambašić.
Od 11 učenika koji su predstavljali našu školu, izjave su nam dali Juraj Prevolšek, Bruno Čiček, Karla Zapalac i Marko Gelenčir. Svi su nam odgovorili kako je ovo jedno zabavno, lijepo i nezaboravno iskustvo koje će sigurno pamtiti. Svakako bi izdvojili rafting na kojem su svi bili prvi put te im se svidjelo što su ga iskusili odmah prvi dan. Iako su bili umorni od puta, on ih je razbudio, ali i na zabavan način spojio s drugim školama jer su s našim učenicima u Soči boravili učenici jedne slovenske i jedne njemačke škola. Posjetili su dva muzeja, jedan u Bovecu, drugi u Kobaridima te tako saznali i naučili puno o Prvom svjetskom ratu, oružju, te u Bovecu, u muzeju na otvorenom vidjeli i samu bojišnicu gdje se ratovalo. Izdvojili bi planinarenje u Alpama te, svakako, dugo očekivanu srijedu kada su imali izlaganja u paru u konferencijskim sobama u Bovecu. Kažu kako su bili do srijede dosta nervozni jer nisu znali kako će to sve ispasti i završiti, no na kraju je završilo odlično. 
Izlaganja su bila usko povezana sa suvremenim problemima s kojima se suočava Europa poput teme „Kamo vodi put mira u Europi?“, HDI, imigranti, trenutno stanje u Europi i sl. Iz razgovora s drugim učenicima saznali su da su ih ostavili bez teksta našim dobro poznatim slavonskim čobancem. Željeli su izdvojiti i savršenu suradnju s profesoricom koja im se maksimalno posvetila te vodila brigu o njima kao o svojoj djeci, što smo mogli vidjeti i po samim komentarima na facebooku. Posebno im se to svidjelo jer, kako kažu, Slovencima i Nijemcima je to bilo neobično jer oni imaju puno stroži i službeniji odnos s profesorima dok su naši kolege s profesoricom o svemu razgovarali i za sve se dogovarali.
Zanimalo nas je kako je ovaj put i međunarodni projekt u Sloveniji doživjela prof. Arambašić. Prema njenim odgovorima zaključili smo kako se odlično provela s našim učenicima te se zadovoljna vratila kući obogaćena novim iskustvima i dobro odrađenim poslom. „Bila je to jedna jako lijepa, zabavna, uspješna, ali i radna pustolovina popraćena radnom i prijateljskom atmosferom.“ Odala nam je kako ju je prije puta bilo strah ponajviše kako će to sve završiti te hoće li učenici odraditi sve zadatke koji su se od njih tražili. No, dodaje kako je na kraju i više nego zadovoljna jer nije očekivala da će oni biti toliko dobri u tome pa poručuje: „Sve pohvale ekipi!“ Smatra da je uspjehu ovoga projekta doprinijela i dobra i opuštena atmosfera po čemu je naša škola općenito poznata. Takvim pristupom dobiva se puno iskreniji odnos nego s nekakvim pretjeranim distncama i provođenja režima. Iako je ovo prva međunarodna suradnja u desetgodišnjoj povijesti naše škole, profesorica se nada da će ih biti još puno te da će ostati u kontaktu s njemačkim i slovenskim profesorima, a možda se ukaže i prilika za uzvratni susret u Hrvatskoj. Kako ne bi ispalo da se samo pričalo o radu, pohvaljuje učenike i u kulinarskim umijećima. Svakako izdvaja Mariju Franjić, Teu Domitrović i Juraja Prevolšeka koji su se u srijedu, nakon najnapornijeg dana, još pokazali i u kuhinji te ih sve počastili čobancem. Kroz šalu govori kako je ona promijenila plinsku bocu, a zna se da bez plinske boce ne bi bilo ni večere.
Na kraju je prof. Arambašić poručila učenicima da se ne boje, da nemaju tremu te da iskoriste i upuste se u sve što im se u životu pa i u školi pruži. „Novim izazovina stječete nova iskustva za budućnost, upoznajete nove ljude i kulturu, razvijate i obogaćujete govor stranih jezika koji su neizostavni za budućnost, a ovo je vježba na zabavan i koristan način. U svakom slučaju, svakim novim iskustvom obogaćujete sebe i stvarate si nove i trajne uspomene“, zaključila je profesorica.