Dok vas gledam, želim vam, dragi moji prijatelji, braćo i sestre, suputnici i supatnici reći da vas volim, no ujedno vas i izazivam da vrijeme i mjesto ovoga današnjeg susreta prožmemo duhom koji je još u prvim kršćanskim vremenima preobraćao pogane, a bio izražen poklikom: “Gledaj kako se LJUBE međusobno!” Pitam sebe, a onda i svakoga od vas – prepoznaju li nas po tome? Ako nas i prepoznaju, znam da to možemo činiti još bolje jer imamo učitelja – Ljubav! Otvorimo svoje umove i srca i prepoznajmo tu utjelovljenu Ljubav u svom susjedu, suučeniku, sugrađaninu. Ispunimo našu školu, crkve, grad i domovinu Isusom koji s nama korača po ulicama i trgovima, obiteljima, razredima, kafićima i parkovima. Pripremimo smještaj tom malo betlehemskom djetešcu koje čeka na nas i, vjerujte, kliktat ćemo sa psalmistom “Blagoslovljeni su oni koji prebivaju u kući tvojoj, koji te slave bez prestanka!” (psalam 84.).