Poštovani djelatnici! Dragi učenici! Cijenjeni maturanti!
Dimidium facti, qui bene coepit, habet. (Horacije)
Započinjem ovaj naš današnji susret, a zapravo start u još jednu školsku godinu mudrošću jednog Horacija. Višestruka mi je želja spominjanje toga istinskog velikana poganskog svijeta.
Prije svega sebi, a i vama (to vam je moja omiljena fraza jer prvo treba riješiti stvari sam sa sobom) želim posvijestiti da je riznica znanja i mudrosti postojala i prije mene/nas i prije kršćanske civilizacije; da i danas, mimo nas, postoji mnoštvo nekršćanskih, ali duboko umnih i naprednih civilizacija. Kao što su stari crkveni oci iz nepreglednog obilja starih civilizacija crpili sokove koji i danas napajaju i prožimaju naš katolički svjetonazor, duh i život tako i danas, apeliram na vas – crpite iz onoga što vas okružuje, udahnjujte mu svoju katoličku dušu i obogaćujte naše katoličko ljudskim, humanim, etičnim.
Za ovaj optimistički postavljen cilj valja nam zasukati rukave, utjerati se u radnu disciplinu, pogledati oko sebe darovane nam prijatelje i mogućnosti i hrabro započeti! Ne sutra! Danas!
U tom poslu ne zaboravi za što si i za kakav projekt stvoren! Ne nudim ti isprazne priče i patetične sapunice! Nudim ti Krista kojeg moraš sam otkriti i s kojim moraš sam uspostaviti dijalog. Ja i cijeli ovaj profesorski zbor, cijela ova naša školska zajednica, učeniče, osposobljava te i uči da u tom traženju ne odeš putem na koji tako prekrasno upozorava Shakespeareov Jago: Kad đavli hoće ponajcrnji grijeh podjarit, onda nas mame božanskim likom.
Čestitam laureatima prošlogodišnjega „školskog maratona“ koji uobičajeno traje 35 tjedana (kod upornih i nešto duže u najvrućim danima godine!!!). Bili ste sol ove škole, naš ponos, i nada, i dika. Zato vas i želimo pokazati našim mladim prijateljima koji jučer prvi puta zakoračiše u naše gimnazijske putove.
Čestitam i profesorima i djelatnicima koji se tako nesebično ugrađuju u živo tkivo naše škole! Eto vam, moji dragi gimnazijalci, kristolikog svjedočanstva! Gledajte i slijedite! Dakako, i sami stvarajte svoje putove!
Sve vas želim kao partnere i prijatelje! Na različitim položajima, različitih talenata i odgovornosti, ali prema jednom cilju – vječnosti koju nam predodredi Stvoritelj, a tako plastično pokaza Krist!
Na kraju, ne mogu a da i opet ne zahvalim svima vama što ste mi omogućili, sada već više od desetljeća, da ovaj grad i ovu školu smatram svojom drugom obitelji!
Laudetur Iesus Christus!
Ravnatelj