Točno su tri dana prošla od Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji se 15. i 16. rujna održao u hrvatskom prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu, točnije Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a za točno tri dana u našoj se biskupiji održava sličan susret žive zajednice, mladih, ali i cijelih obitelji koji će pjesmom i molitvom na susretu-koncertu Otvorite vrata Kristu proslaviti Gospodina koji se rado odaziva dvojici ili trojici koja se okupljaju u njegovo ime!
Susret hrvatskih katoličkih obitelji koji se održao u Solinu ove je godine krasilo geslo „Obitelj – izvor života i radosti“. I ovaj susret po uzoru na prethodna dva, prvi u Zagrebu 5. lipnja 2011. i drugi na Trsatu 19. travnja 2015., želio nam je skrenuti pozornost s modernog i materijalnog svijeta koji nam mediji svakodnevno nameću kako bi se više okrenuli svojim obiteljima i shvatili njene prave vrijednosti. Potaknuti geslom susreta izašli smo na požeške ulice kako bi saznali što našim sugrađanima znači obitelj.
Požežani o obitelji
– Vizija obitelji jest da smo svi zajedno, da se poštujemo i da budemo jedni uz druge i u zdravlju i u bolesti.
– Obitelj je središte života, nešto za što se borimo u životu. Svima je vizija obitelji nešto idealno, ali to uopće nije tako. Uvijek se pojavljuju neki problemi, ali je bitno da se sve to riješi i ispravi. Djeca se trebaju iškolovati, biti dobro odgojena kako bi se obitelj granala i kako bi naša djeca kasnije imala svoje obitelji.
– Meni moja obitelj znači sve, dao bih sve da moja obitelj bude na okupu. Ja nikad ne bih želio da moja obitelj bude previše bogata jer onda bi to sve otišlo u krivom smjeru. Želim samo da svi budemo zajedno i da smo svi dobro.
– Bez obitelji nam nema života. Tu je oslonac, tu su temelji, tu se izrasta. Vidite da se ovi mladi ljudi ne žene i ne udaju i tu svijet propada. Moje mišljenje je da bi svaki par trebao imati troje djece da se to sve više grana.
-Nemam riječi kojima bih opisao što mi obitelj znači. Obitelj mi je mjesto koje mi daje snagu da izdržim… Obitelj mi daje vjetar u leđa, izvanrednu snagu koja me pokreće…
– Meni je obitelj smisao i ispunjenje života. Osjećam se sigurno i zaštićeno iako živim s majkom i nećakom,sama nisam osnovala obitelj, život s njima ( i s mojim preminulim ocem) značio mi je jednu sigurnost,zajedništvo,ljubav, dijeljenje onoga što imamo i smatram da je obitelj temelj sadašnjih, a i budućih generacija…
Duhovnik Ivica Bošnjak o obitelji
Budući da smo na požeškim ulicama susreli nažalost nemali broj naših sugrađania koji nisu bili voljni dati svoj komentar o obitelji jer njihove obitelji više nisu zajedno, o ovoj smo temi i samom nacionalnom susretu katoličkih obitelji razgovarali i s duhovnikom naše škole vlč. Ivicom Bošnjakom.
Što obitelj znači za Crkvu?
Obitelj je prije svega poziv. Možemo joj dati definiciju društvene zajednice koja je jezgra, odnosno temelj svakog društva i bez koje nema zdravog društva. U crkvenom smislu ili vjerskom smislu je isto – obitelj je kako temelj društva tako i temelj Crkve. Temelj u tom smislu da se iz obitelji rađa nova Crkva, budućnost Crkve, djeca koja postaju mladi koji jednog dana postaju obiteljski ljudi. Na taj su način, kao zdrave zajednice, jezgra Crkve jer su obitelji već od prve Crkve, od ranog kršćanstva nazivane malom Crkvom. Mala Crkva u kojoj se ostvaruje ono što je Bog za Crkvu naumio u njezinoj cjelovitosti i u njezinoj univerzalnosti, a to je svetost.
U tom smislu svatko ostvaruje svoje poslanje i svoj poziv na svetost, tako i obitelj ima svoj poziv na svetost i zato su nama obitelji jako bitne jer ako imamo zdrave obitelji i imamo zdrave pojedince, onda imamo zdravu Crkvu. Kada je nešto podijeljeno u sebi, kada je nešto u sebi nezdravo, onda se to širi, zato je Crkvi jako stalo da imamo zdrave obitelji, da imamo što zdravije pojedince da bi u čvrstoći vjere, nadi i ljubavi kršćanskih sakramenata kršćani uvijek bili oni koji će izgrađivati društvo pa i civilizaciju.
Obitelj je i sakramentalna zajednica koja nastaje sakramentom ženidbe gdje se zaručnici predaju jedno drugome i gdje njihova ljudska ljubav i ljudska privrženost koje prelaze iz zaljubljenosti u istinsku ljubav, a ona pak znači požrtvovnost. Kruna te zajednice, njihova braka, njihove obitelji dolazi s djecom i onda ta zajednica ostvaruje ono što je Bog prvotno htio sa svima nama – da budemo jedna velika obitelj, a jednu veliku obitelj sačinjavaju male obitelji kako u društvenom smislu tako onda i u crkvenom smislu.
Možete li nam reći nešto o susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu? Znamo da je to treći susret u Hrvatskoj pa nas zanima kako se uopće došlo na ideju o takvoj vrsti susreta?
Obilježavanje dana hrvatskih katoličkih obitelji započelo je zato jer se nalazimo u jednom vremenu, jednom postmodernom društvu u kojem su mnoge vrijednosti, usudit ću se reći, poremećene ili bolje rečeno zamagljene. Postoji velika lepeza takozvanih vrijednosti i vidimo da se obitelj zadnjih godina nekako stavlja na marginu vrijednosti i društva što si društvo ne bi smjelo dopustiti jer, kao što sam rekao, temelj svakog zdravog društva jest obitelj koja je sačinjena od oca, majke i djece, to je onaj kršćanski pristup obitelji. Budući da se o obitelji sve manje govori u javnom društvu i medijima i da se ne stavlja jedna promidžba obitelji kao budućnosti svakog društva pa i našeg hrvatskog, Crkva uvijek prepozna osjetljive grupe u društvu pa i u samoj Crkvi koje treba nekako podupirati.
Postoje krize obitelji u smislu da se mladi teško odlučuju na sakrament ženidbe, da smatraju da je to danas neostvarivo, da to danas nema smisla, no mladi ne razmišljaju o obitelji na način kako se to do sad razmišljalo, da je to mjesto gdje se i žena i muškarac mogu ostvariti, gdje je moguće da žena uz to što će biti majka može biti i uspješna poduzetnica ili da muškarac koji je odlučan poduzetnik, radnik na bilo kojem području može biti i dobar otac. U Crkvi imamo jako puno primjera uspješnih obitelji, mnogobrojnih obitelji, čak i u našoj biskupiji gdje su uz brojnost djece ostvareni i muškarac i žena jer su i poduzetni ljudi, napreduju, imaju karijeru koju danas kao jednu vrijednost nameće i ovaj postmoderni svijet, a karijera i karijerizam idu „nauštrb“ klasične obitelji koja se nekako zatire. Crkva želi dati poruku da je moguće.
Na festivalu mladih u Međugorju prošle je godine svjedočila jedna mnogobrojna obitelj sa sedmero djece, imaju poduzeće u Zagrebu i nositelj tog poduzeća je žena koja je ujedno i majka i sve stiže i blagoslovljeni su, radosni, mirni, ispunjeni… to je jedna velika poruka onima koji se možda boje ući u sakrament ženidbe, brak i obitelj, da se ipak može uspjeti uz Božju pomoć kao što mnoge stvari u životu možemo samo uz Božju pomoć. Mi na ljudski način možemo pokušati puno toga, često puta dajemo sebe. Ja kao svećenik često puta dajem sebe u pastoralu, u radu s ljudima, ali moja ljudska snaga ima svoju količinu koja se iscrpi kao baterija na mobitelu. Ja ako se ne punim Božjom snagom koja dolazi kroz molitvu i sakramentalni život, ja počinjem davati sve manje sebe ljudima i s vremenom to postaje još manje. Ako ne unesemo Boga u to, nama se može dogoditi da više sebe dajemo i onda polako počinjemo šepati, počinjemo imati krizu i tako dalje. Tako je i u obitelji. Ljubav između njega i nje mora biti okrunjena, zamilovana božanskom ljubavlju i milošću koja mora biti između njih, tada brak uspijeva, tada obitelj uspijeva i tad ide sve s blagoslovom. To mnoge obitelji oko nas svjedoče i zato se ovim susretom želi poslati upravo ta poruka, da je obitelj nešto blagoslovljeno, da je obitelj mjesto susreta ljubavi dvoje ljudi i njihove djece, da je obitelj mala Crkva u kojoj se može postići svetost života, da svaka obitelj ima svoje poslanje, ne samo kao društvena zajednica, nego i crkvena, da svjedoči živog Isusa, da se živog Isusa predaje novim generacijama, djeci koja će jednoga dana u slavi Božjoj slaviti Gospodina kao i njihove majke i njihovi očevi. Tako se stvara jedna velika i nebeska obitelj gdje je sve povezano.
Budućnost je samo s obitelji
Inicijativa o susretu katoličkih obitelji prisutna je i u drugim katoličkim zemljama kao što su Italija, Španjolska, Francuska ili Irska. Upravo je krajem kolovoza ove godine Papa Franjo posjetio Irsku gdje se susreo s irskim katoličkim obiteljima te tako poslao poruku o svetosti i važnosti očuvanja obitelji kao temelja svakog društva. U vremenu konformizma i konzumerizma, sebičnosti i paranoičnosti, u vremenu straha od onoga što nam donosi budućnost, vrijedilo je vidjeti tisuće hrvatskih katoličkih obitelji koje su kao zalog za optimističniju budućnost posvjedočile i zajedništvo i ljubav i požrtvovnost koje su temelj svakoga pa tako i našega hrvatskog društva.
I zaključimo riječima maloga Jakova koji je po povratku iz škole o svojoj obitelji rekao: “Ja svoju obitelj jako volim, volim se družiti i igrati s njima, bez njih ne mogu i jako ih volim…”
Pripremili novinari Nautesa: Leonarda Zelenika, Lucija Morvaj, Magdalena Černušak i Karlo Bleiziffer