Kad je u počecima vremena Bog stvarao svijet bio je to raj na zemlji u kojem je vladao sklad koji ništa nije moglo pomutiti. Bog je potom stvorio čovjeka na svoju sliku i postavio ga gospodarom toga raja na zemlji. Kako bi ipak prokušao njegovu vjernost i zahvalnost, dao je tom nesretniku slobodu da s tim rajem i u tom raju čini što ga volja. Od tada pa do danas nepomućeni mir i sklad već dugo nisu na cijeloj zemlji, a čovjek je s darovane slobode također učinio razna čuda i čudesa, i to takva da se nad plavim planetom, pa i nad njim samim, nadvila tamna i neizvjesna sjena njegove budućnosti.
Živimo u vremenu, priznali to ili ne, ograničenih sloboda, ali na prostoru koji su i mnogi i nerijetko nazivali ‘rajem na zemlji’, ‘Bogom danom zemljom’, ‘komadom zemlje što ju je Bog za sebe sačuvao’. I kao takvu, mnogi su je za sebe htjeli što ne znači da nečiji pogledi i danas nisu upereni u nju. Tko bi rekao da će od onoga raja s početka vremena koji se protezao cijelim planetom, ostati tek neka mjesta koja se mogu podičiti ili ne mogu požaliti da im nedostaje pitke vode, čistoga zraka, plodne zemlje, bujne i zdrave šume…pa, na koncu, tko se za tim djelićima i ne bi polakomio.
Kako bi si posvijestili da je oko nas netaknuta priroda kao svjedok praraja koji je dan čovjeku na uživanje, naš KG-ovski Pegaz ponovno je raširio svoja krila i u vremenu nametnute nesigurnosti i nepovjerenja vinuo se jednom od najljepših papučkih staza do bisera Parka prirode Papuk – Jankovca. Sastali smo se vođeni željom da napokon izađemo iz neprirodne i fizičke i psihičke karantene, da se odmaknemo od perfidnih medija koji su polako ali sigurno utjerali ljudima strah u kosti, da se sastanemo oči u oči i da nesputano komuniciramo mimo ograničenih i nesigurnih i nepouzdanih virtualnih kanala, da se ohrabrimo i još više ojačamo veze u novom školskom društvu, da napokon stolicu, fotelju i kauč zamijenimo ugodnom šetnjom, ali i pomalo zahtjevnim planinarenjem Bogom danim Papukom.
Na najljepšoj mogućoj rekreaciji – obnovi i tijela i duha i duše – ovoga puta sudjelovalo je 11 učenika i jedan voditelj. 
Četvrti pohod ŠPD-a ”Pegaz” imao je za cilj proći jednu od najpopularnijih planinarskih staza po Papuku koja kreće od ostatka ostataka veličkih bazena, preko Staroga grada do vrha Lapjak, potom preko Tauberovih stijena do Nevoljaša i Jezerca, Talijanskim jarkom do Jankovca i preko Duboke nazad do Velike. Ova se četvrta ruta pokazala poprilično izazovnom, ali i neopisivo lijepom, dok je vrhunac svoje ljepote imala na izletištu Jankovac koji nazivaju papučkim biserom još od vremena grofa Jankovića koji je prvi prepoznao i uživao u ljepotama ovoga lokaliteta.
I dok prizivamo u sjećanje staze i ledine, odmorišta i rudine, dumače i grebene, floru i faunu koje su nas pratile na našem četvrtom pohodu, zapravo bijegu od nametnutih ograničenosti, možemo zajedno s Albertom Einsteinom potvrditi da nam priroda skriva svoje tajne jer je veličanstvena, a ne jer je varalica (za razliku od čovjeka, op. a.).
