DUC IN ALTUM
I dok su stari (i mudri) Grci vjerovali da je ljudima klicu znanja donio Prometej ukravši je bogovima s Olimpa, mi kršćani vjerujemo da je na početku vremena klicu života i mudrosti čovjeku udahnuo Bog, a svjetlom svoga sina, Isusa Krista, rasvijetlio je naš put prema
budućnosti koji je sve samo ne lagan ili izvjestan. U školske se klupe prvih razreda uplovljava s radosnim ali i naivnim povjerenjem u nešto što kasnije poznajemo kao sustav koji je težak i nemilosrdan, ali koji formira one koji programe toga sustava prihvate pa ga čak ponekad i sami mijenjaju i usavršuju.
S takvim jednim sustavom i posebnim odgojno-obrazovnim programima oprašta se ove godine deseta generacija požeških katoličkih gimnazijalaca. Upravo sinoć upriličena je svečanost oproštaja kojoj su, osim maturanata, prisustvovali posebni uzvanici – osnivač Škole, msgr. Antun Škvorčević, predstojnik Ureda za katoličke škole i ravnatelj Odgojno-obrazovnog centra vlč. Ivica Žuljević, ravnatelj škole Ivica Bedeničić, profesori koji su maturantima predavali i roditelji koji su tom kolektivu s povjerenjem prepustili svoju djecu, njihova rodbina i prijatelji.
Sinoćnji svečani program u Dvorani svete Terezije Avilske, koji je vodio prof. Leonardo Đaković, zajedno sa suradnicima pripremile su razrednice maturantskih razreda prof. Marijana Ćorluka i prof. Ivana Brekalo. Program je započeo glazbenom točkom učenika trećeg razreda Lucije Morvaj i Matka Matišića nakon čega je vjeroučitelj vlč. Krunoslav
Siroglavić započeo susret molitvom. Sve prisutne potom je svojom ravnateljskom riječju pozdravio prof. Bedeničić koji se između ostaloga posebno zahvalio ocu biskupu na daru naših škola te „na prilici koju ste pružili ovim mladim ljudima, na crkvenosti i vjernosti koju nam s toliko truda i pažnje darujete tijekom svih ovih godina“, potom profesorima poručivši da se ne umore „od revnog služenja i građenja obiteljskog ozračja u našoj maloj zajednici“, a na poseban način maturantima riječima: „Volio bih, dragi suzajedničari naše Katoličke gimnazije, a posebno vi, deseta generacijo naše male putujuće crkve da vam je barem „gorušičino“ sjeme takvih dugoročnih i jedino vrijednih ciljeva negdje duboko posijano trudom i marom vaših roditelja, svećenika i profesora. Znajte da niste stvoreni za malene stvari! Nemojte ih prezirati, ali ne brkajte instrumente i cilj! I uvijek, baš uvijek osluškujte i otkrivajte Krista u suputnicima svoga životnog puta!“
Od Škole su se i ove godine oprostili i brojni članovi izvannastavnih družina pa tako i članova dramske družine koji su se još jednom predstavili pred svojim profesorima, ali i roditeljima i ostalim gostima predstavom Gregor s kojom su nastupili na ovogodišnjem LiDraNu pod vodstvom prof. Marijane Ćorluke. Nakon predstave, kao i svake godine, posebna su gesta Škole nagrade koje se dodjeljuju maturantima za iznimne uspjehe ali i doprinose u protekloj školskoj godini. Posebnu nagradu za cjelokupan odnos i prema odgoji i prema radu, za sve obrazovne uspjehe ali i doprinos Školi, nagradu za najmaturanticu ove je godine primila učenica 4.b razreda Marta Matešić koja se sinoć obratila prisutnima u ime desete generacije maturanata Katoličke gimnazije u Požegi.
Nakon glazbene točke školskog zbora, prisutnima je pastirsku riječ uputio osnivač Škole požeški biskup Antun 
Škvorčević. Zahvalio je maturantima za sve što su učinili za vrijeme ove njihove maturantske godine, kao i njihovim roditeljima, profesorima i drugim djelatnicima škole na čelu s ravnateljem. Podsjetio ih je da je s njima cijelo vrijeme bio Onaj koji ih je smislio i pozvao u život, koji računa s njima, koji im je pružio ruku povjerenja i rekao im da oni nisu bilo tko, nego da su njegovi prijatelji. Ustvrdio je da su svojim performansom poslali snažnu poruku: da je čovjek biće koje može postati zatvoreno, i da ga drugi zatvore, ne fizički nego iznutra, duhovno. Kazao je da se zajedno s njima raduje što četiri godine nisu bili u nekom duhovno zatvorenom prostoru, jer su svi, koji su s njima bili, nastojali slagati određeni mozaik njihova života, tumačiti im da ne pripadaju samo sebi, nego da pripadaju širini, dubini, visini, smislu, te su ih cijelo vrijeme otvarali za beskraj, za neizmjerno.
„Vi ne odlazite, nego ostajete baš kao takvi, ne u našem nego u Božjem pamćenju, koji vas je i ove godine pratio na 
vašem putu iz one svoje neizmjernosti i beskrajnosti kojoj pripadate“, naglasio je biskup. Rekao je da se raduje novim susretima s njima, kojih će sigurno biti i koji će ostati trajni u duhovnoj povezanosti kroz molitvu, ali i u našem zanimanju kako ste, gdje ste i jeste li se možda negdje izgubili na putovima duha. „I u najtežim trenucima svoga života sjetite se kome pripadate, čiji ste, i ne bojte se! Tko god je iz te svijesti gradio svoj život, nikada nije bio čovjek bez nade i bez cilja. S Bogom se uvijek pobjeđuje“, poručio je biskup desetom naraštaju maturanata Katoličke gimnazije u Požegi. „Valja nam još kročiti zajedno, prateći i podupirući jedni druge, da dospijemo do onih ciljeva o kojima je lijepim i biranim riječima govorio vaš ravnatelj“, ustvrdio je biskup. Poželio je da svatko od njih ponese u srcu ono najljepše što može: njihovu međusobnu školsku i prijateljsku blizinu, ali još više onu blizinu Božju za koju ih je ova gimnazija otvarala.
Uslijedila je potom svečana dodjela svjedodžbi svim maturantima koji su se svojim potpisom u Knjizi prijatelja škole pridružili devet generacija njihovih starijih kolega. Sam program završio je akademskom himnom Gaudeamus koju je predvodio školski zbor pod ravnanjem prof. Marije Tonković i zajedničkim fotografiranjem nakon čega se nastavilo s druženjem uz prigodni domjenak.
I sve četiri godine srednjoškolske borbe i ova svečanost koja se sinoć održala samo su jedan od bezbroj zaveslaja koje će svatko od nas morati učiniti ili sam ili s nekim bliskim u pravoj životnoj borbi koja tek pred ovoj jubilarnoj generaciji maturanata Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi. Što im drugo poželjeti nego da se pouzdaju u pravog kapetana i neka hrabro zaveslaju na pučinu – duc in altum!
