Vrijeme stjecanja i natjecanja

 

Odmoreni i božićnim blagoslovima posvećeni zakoračili smo u drugo polugodište školske i prvo kalendarske godine. Rutina, već iskušani put, ali i uvijek star-novi izazovi.

Prije svega želio bih upozoriti na rutinu koja u učeničkoj populaciji prije svega podrazumijeva učenje. Strpljivo, redovito i uporno učenje! Baš poput odlazaka roditelja na posao – strpljivo, redovito i uporno; bez obzira na to je li lijepo ili ružno vrijeme ili je jučer bila kakva (ne)planirana „fešta“ ili kakav noćni film, igrica ili sl.

I kao što takvi strpljivi odlasci na posao bivaju plaćeni jednom mjesečno (!) i ponekad nagrađeni napredovanjem u struci, tako i učenički rad i učenje imaju vrijeme svoje naplate, a onda i izvanrednih nagrada, ocjena, pohvala, diploma…

Bio bih sretan kada bismo rutinu te učeničke svakodnevice gledali u većem omjeru. Vjerujem da bi i predanost učitelja koji žele sebe i svoje znanje pretočiti na opće dobro bila nagrađena i boljim raspoloženjem i većom motivacijom.

Ne moram spominjati roditelje i njihovu sreću hranjenu na zahvalnosti djece koja svoju hvalu izriču svojim radom, učenjem.

A tako je malo potrebno! Ne lijenosti, da odgovornosti! I bit će rezultata na natjecanjima, zajedničkih i osobnih radosti i stjecanja sposobnosti koje nam postaju ključevi naših životnih puteva i sreća.

U katoličkoj smo školi gdje neprestano molitvom i duhovnošću želimo osnažiti osjećaj ljubljene djece Božje. I to područje nas poziva na natjecanje, prije svega sa sobom, a onda i na stjecanje ključa vječnosti. Vjerujemo li u to ili lutamo zamamnim slijepim ulicama grijeha?

Nijedna, baš nijedna dugotrajno dobra stvar ne dolazi bez truda. Zato vas molim da se natječete i dobre, korisne stvari stječete! Krenite od ljudskosti utemeljene na Stvoriteljevu projektu čovjeka!