Rascvjetao se svibanj svibom i raznovrsnim cvjetnim obiljem beskonačne kreativnosti našeg Stvoritelja. Raskrilile se majčinske ruke naše Gospe, svibanjske kraljice. Upregnule se tisuće mladih pameti uspješno završiti još jednu nastavnu godinu. Sve odzvanja ljepotom života.
U tom mjesecu koji na poseban način, multimedijalno, slavi i personificira život, mnoštvo institucija, pa i katoličkih, nota bene i naša Katolička gimnazija, otvara svoja vrata javnosti popularnim danima otvorenih vrata. Poput cvijeća otvaraju svoje „latice“, „sirenskim“ zavođenjem pameti i čula vabe svoje ciljane „pčelice“.
Lijepo je kada se pokazuju dostignuća, a posebno kada se po(ka)zivanjem pomažu ostvarenja tuđih talenata. Bilo bi dobro da se u tome razmišlja o obostranoj dobiti, mlađi i moderniji bi to nazvali win – win situacijom.
Ono što bih zaželio vlastitoj instituciji, našoj katoličkoj i gimnazijskoj zajednici, jest suočavanje sa sobom, a onda i s okolinom u danima otvorenih vrata. Prije svega pokazujemo li ono što jesmo i svjedočimo li tu otvorenost međusobno i prema drugima. Odgovore bismo trebali davati prvenstveno sebi, još bolje svojoj savjesti, a onda ih provjeravati u kontaktima. Jednostavno!
Za početak, neka nas dani otvorenih vrata nadahnu da otvorimo srca, prije svega Tvorcu, a onda i onima koji su nam darovani kao suputnici! Dao Bog!