Ne znam jeste li znali, no 1.1.2023. svijet je ušao u godinu vodenog zeca, naravno, ni po julijanskom ni po gregorijanskom kalendaru, već po kineskom. Ovo je tek jedna od zanimljivosti koje su učenici 2.b, 3.a i 3.b mogli čuti 3. veljače na zanimljivom predavanju profesora povijesti i arheologije s radnom putovnicom u Kini, Goranom Đurđevićem. Svjestan da smo uspjeli dogovoriti termin pred kraj tjedna i to pred kraj nastavnoga dana, prof. Đurđević učenicima je približio njima blisku i zanimljivu temu – zanimljivosti iz života u Kini te njihov obrazovni sustav.
Pozdravivši učenike na kineskom jeziku zadobio je na samom početku predavanja njihovu pozornost za nešto doista daleko, egzotično, nama nedovoljno poznato. Ispričao im je svoju (hrvatsku) priču s traženjem trajnog zaposlenja u struci i znanstvenim vodama, kao i s nevjerojatnim uvjetima stipendiranja stranih studenata u Kini što je on itekako dobro iskoristio. Već tada je shvatio da Kina cijeni vrijedne i stručne ljude, a on je priliku objeručke prihvatio. Kina mu je ponudila studij (Capital Normal University), potom zaposlenje na Beiwai koledžu, kao i mogućnost proučavanja bogate kineske povijesti i arheologije, a na kraju i bračnu suputnicu.
Profesor Đurđević predstavio je dobro organiziran obrazovni sustav koji jako puno ulaže u svoje učenike, studente, ali i 
nastavnike koji su posebno cijenjeni u kineskom društvu. Njihov je obrazovni sustav, mogli smo čuti, nešto drugačiji pa se i u srednju školu i na fakultet ide nešto duže nego u Hrvatskoj. Također, nastavni dan započinje u 8 sati, a završava u kasnim popodnevnim ili čak noćnim satima. Obrazovanje, naravno, nije na istoj razini u svim dijelovima Kine, ali su u Pekingu, gradu u kojem prof. Đurđević živi, škole svemirski opremljene, a njihovi učenici postižu izvanredne rezultate. Kineska državna matura životni je projekt za koji se njihovi srednjoškolci pripremaju godinama. Poneki studentski kampusi (mali gradovi) u svom kompleksu nerijetko imaju i srednje škole te na taj način olakšavaju učenicima prelazak na viši stupanj obrazovanja. U Kini rade ljudi iz cijeloga svijeta pa i brojni Hrvati poput našega gosta. Čak postoji i studij kroatistike na kojem i kineski i naši profesori uče studente, uglavnom Kineze, hrvatskomu jeziku i kulturi.
U drugom dijelu svoga predavanja prof. Đurđević predstavio je neke znamenitosti grada u kojem živi i odgovorio na pitanja koja su zanimala naše učenike. Dotaknuo se nekih njihovih neobičnih običaja (sajam mladenki i mladoženja), neobičnih jela koja je probao (ne jedu se psi i šišmiši), objasnio kako izgledaju kineske svadbe, kako se sva plaćanja, narudžbe kod doktora, kupnja ulaznica, testiranje na COVID i dr. obavljaju putem mobitela, zašto nema krađa u Kini, objasnio da postoji smrtna kazna ali samo za korumpirane političare (!), usporedio prijevoz u Kini (1400 km za 3 sata) s onim u Hrvatskoj (?), predstavio Peking kao grad koji je manje zagađen od Sarajeva i Beograda, grad koji je svjestan važnosti zelenila i čistoga zraka, upoznao nas s njegovom klimom, progovorio o Zabranjenom gradu…
Na kraju se profesor Goran prisjetio onih dana kada je kao predsjednik Povijesnog društva Požega surađivao s našom školom u organizaciji Ljetne škole povijesti i Zimske škole arheologije, poželio je učenicima uspjeh u njihovu školovanju te ih potaknuo da slijede svoje snove, istraže kakve im se prilike pružaju na brojnim svjetskim sveučilištima te izrazio želju za novim oblicima suradnje.
