Razgovor s jednim od najmlađih vozača motocross utrka u Slavoniji, Andrejom Pauknerom.
Ime: Andrej Paukner
Sport: motocross
Liga: Slavonska liga
Klasa: do 250 ccm
Motor: Kawasaki (zeleni)
Kilograma: 65 (žgoljav) + 6 kg opreme = 71 kg
Oči: plave (ne vide se ispod vizira)
Zubi: svi
Kosti: sve na broju, nijedna polomljena
Žuljevi: o da!
Iako našom školom ne projuri sto na sat, niti se po nečemu drugome vidi da je ovaj učenik zaljubljenik u motore, mi smo otkrili da je među nama mladi i sasvim solidni vozač ne sasvim bezopasnih – motocross utrka. Ovaj skromni, ali skroz zanimljivi mladić svoj sportski put započinje sa samo 6 godina vozeći mali motor od 50 ccm. Roditelji su ti koji su ga podržavali od samog početka pokazavši to kupnjom prvog motora. Poticaj nije morao tražiti daleko, naime, njegov otac već duže vrijeme vozi cestovne utrke. Zanimljivo je da je ovaj naš kolega prije bicikla, već kao šestogodišnjak, naučio voziti motor, s kojeg je, naravno, i više puta padao. Svoje prvo službeno natjecanje odvozio je prošle godine u tzv. Slavonskoj ligi. Ukoliko još niste prepoznali o kome se radi, reći ćemo vam da je to učenik 2.b razreda naše Škole – Andrej Paukner.
Adrenalin u krvi
Iako je Andrej s utrkama započeo još kao osnovnoškolac, trenutno se natječe u kategoriji motora klase do 250 ccm u kojoj voze vozači u dobi od 15 do 25 godina, a kako saznajemo, uskoro namjerava promijeniti klasu. Pretpostavljamo na 
jaču. Na pitanje je li motocross zahtjevan sport, Andrej nam odgovara: „Motocross je jedan od najzahtjevnijih sportova na svijetu. Ljudi smatraju da samo sjedneš na motor i voziš se u krug, ali ne znaju da za vožnju takvog motora moraš biti u jako dobroj fizičkoj formi, a ni psihološki nije jednostavan. Motocross je opasan sport u kojem je puno ljudi stradalo.” Nakon što smo ovo čuli, logično je bilo postaviti pitanje nije li ga strah, na što nam kroz smijeh odgovara: „Nije me strah, to je posebna vrsta adrenalina koju razumiju samo ljudi koji se time bave.” Iako se bavi onim što doista voli, svjestan je da se i u Hrvatskoj i u svijetu u motocross manje ulaže nego u druge sportove poput nogometa, manje je zainteresiranih sponzora pa se za većinu troškova natjecatelji moraju snalaziti sami.
Andrej je do sada odvezao četiri službene utrke te je na kraju sezone završio na visokom 3. mjestu. Otkrio nam je da je na početku sezone imao peh jer nije vozio prve dvije utrke u Malinu pokraj Slavonskog Broda zbog privatnih problema, ali je sve nadoknadio na domaćoj stazi Villare osvojivši maksimalan broj bodova. Iako trenutno nema trenera, a u Požegi je svega 6-7 vozača motocrossa, postoji mogućnost kako bi im budući trener mogao biti Matej Jaroš, višestruki osvajač naslova prvaka Hrvatske.
Samo da je zeleno
Kako je ovaj mladić učenik 2.b razreda KG-a jednostavno smo morali znati kako usklađuje školu i sport. „Nije mi teško sve to uskladit jer školu imam ujutro, a treniram popodne i to tek kada dođe toplije vrijeme. Uz treninge na stazi važan je i 
rad na snazi pa to radim dok se ne može voziti.” Zanimalo nas je, također, je li motocross skup sport, a Andrej nas je svakako uvjerio da jest. „Da biste uopće mogli početi s vožnjom, treba vam motor koji je od 3000 pa i do 15000 eura. Potrebna je i oprema za maksimalnu zaštitu od ozljeda kao i dodatni dijelovi za motor koji se jako brzo troše. Jedna profesionalna kaciga košta najmanje 1500 kuna, a ja sam ih do sada promijenio već nekoliko.” Kad smo već kod motora, moramo reći da Andrej vozi, naravno, zelenog Kawasakija klase 250 ccm baš s brojem 73. Što li mu znači taj broj? 73 predstavlja njegov datum rođenja, naime, rođen je 7. 3. 2006. i još koji dan ima 16 godina. Uz to što je mlad, naš sugovornik svakako je i zgodan mladić kojeg cure, zasigurno, ne zaobilaze, a on nam je to, kroz smijeh, i potvrdio. „Cure su lude za motorima i na svakom natjecanju bude ih veći broj.”
Majku baca u nesvijest
Zanimalo nas je nešto više i o samim utrkama, ali i o tome je li mu draže voziti po suhoj ili blatnoj stazi. Andrej priznaje da mu je draža vožnja po suhom, ali blato je, kako kaže, bolje za padove. Naravno da i ovdje Andrej ima zanimljivih anegdota. Sjetio se jednog vrlo zanimljivog pada kada su se on i prijatelj zabili jedan u drugoga na visini od oko 2 metra i obojica, naravno, pali. „Meni nije bilo ništa pa sam se odmah ustao, podigao motor i nastavio s vožnjom, a kad sam pogledao prema mjestu gdje mi je stajala obitelj, mami nije bilo dobro, ali je brzo nadošla i dandanas ne odustaje od praćenja naših utrka.” Kad smo ga pitali po čemu je prepoznatljiv na svojim utrkama, odgovorio je: „Po tome što me ne vidiš koliko sam brz, a i prije svake utrke obavezno se prekrižim.“
Na samom kraju priče donosimo još nekoliko zanimljivih informacija.
Najveća visina s koje je pao: 3 metra.
Najveća brzina kojom je vozio: motocrosseri nemaju brzinomjer.
Staza koju bi definitivno volio isprobati: Montova (Italija).
Najdraža dosadašnja utrka: utrka u Viškovcima (osvojio 2. mjesto).
Glavni cilj: odvesti sve utrke prvenstva Hrvatske.
Motor koji bi si volio kupiti: Kawasaki KX250F 2023.
Uzor: u Hrvatskoj Matej Jaroš, na svjetskoj razini Tim Gajser.