U sklopu preventivnog projekta U zdravom tijelu zdrav duh – očuvajmo mentalno i tjelesno zdravlje mladih školska psihologinja Nikolina Bodolović, ujedno koordinatorica projekta, provela je radionice Mentalno zdravlje mladih za učenike 1. razreda.
Učenici su informirani da je mentalno zdravlje kontinuum u dvodimenzionalnom modelu te da je kao takvo neovisno o dijagnozi psihičkog poremećaja. Možemo imati dobro mentalno zdravlje bez dijagnoze psihičkog poremećaja, ali i sa njegovom dijagnozom, ukoliko pravovremeno primamo adekvatnu stručnu pomoć i tretman, a možemo imati loše mentalno zdravlje i u situaciji kada nemamo znakova psihičkog poremećaja, ako prolazimo kroz težak životni period. Učenici su potaknuti na traženje pomoći. Poučeni su o činiteljima mentalnog zdravlja i osobitostima prilagođenog i neprilagođenog ponašanja. Proveden je probir mentalnog rizika.
U okviru istog projekta profesorica biologije i kemije Martina Franjić održala je predavanje učenicima prvih razreda o važnosti tjelovježbe pod nazivom Tjelesna aktivnost kao čimbenik tjelesnog i mentalnog zdravlja.
Profesorica je istaknula kako tjelesna aktivnost, osim pozitivnog učinka na tjelesno zdravlje, ima važnu ulogu u poboljšanju mentalnog zdravlja. Danas se tjelovježba kao terapijsko sredstvo primjenjuje u tretmanu brojnih psihičkih poremećaja i smetnji (anksiozni poremećaji, depresija, borba protiv stresa i demencije). Osim izravnog učinka na neurotransmitorske sustave, endorfine i hormone, tjelesnom aktivnošću se podižu samopoštovanje i samopouzdanje, poboljšavaju kognitivne funkcije i socijalizacija.
Osim navedenoga, profesorica je objasnila aspekte ispravnog vježbanja, odabir adekvatne aktivnosti umjerenog intenziteta i trajanja, postupno uvođenje u tjelesnu aktivnost, svijest o opasnostima vježbanja tijekom bolesti ili zbog ekstremnih vremenskih uvjeta te upoznala učenike s koristima redovnog vježbanja za zdravlje. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, potrebno je provoditi svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata ili barem tri puta na tjedan u trajanju od jednog sata.
Na samom kraju predavanja učenici su aktivno sudjelovali u praktičnom radu kojim su ispitali utjecaj tjelesne aktivnosti na puls te zaključili kako je vježbati manje bolje nego ništa, a više bolje nego manje.