Pod vodstvom profesorice Marijane Ćorluka dana 26.4. dramska se družina Katoličke gimnazije uputila na trodnevnu državnu smotru LiDraNo u Vodice. Prvog dana bilo je otvorenje smotre i nekoliko izvedbi. Nakon otvorenja neki od nas su otišli u hotel na tuširanje, a drugi su produžili na piće. Kada smo se kasnije okupili u hotelu imali smo druženje do kasno u noć iako nam je bilo dobro znano da se trebamo odmoriti za sutrašnji nastup. ž
Drugog dana otišli smo na doručak u hotel Imperial gdje smo odsjeli i oduševili se hranom. Punih želudaca i dok su se neki hvatali u koštac s tremom, uputili smo se do Pučkog otvorenog učilišta gdje su se održavale izvedbe. Nakon završetka naše izvedbe, treće po redu, okupili smo se zadovoljni i sretni, grleći se i veseleći. Nedugo zatim nekolicina je otišla na kupanje, a preostali su gledali druge izvedbe. Po završetku svih izvedbi i dolaskom u hotel odlučili smo se za druženje na plaži. No, kada je pala noć, odlučili smo se malo opustiti, a tom večernjem druženju pridružila se i profesorica Marijana te smo svi zajedno komentirali izvedbe, zezali se i smijali. Ubrzo smo začuli i zvuke gitare pred hotelom gdje su se, naime, počeli okupljati mladi iz cijele države koji su također bili sudionici smotre pa smo se uputili k njima te nastavili s pjesmom i druženjem.
Treći dan nam je bio užurban. Ujutro smo otišli na doručak, a nakon doručka na zatvarenje smotre koje je započelo okruglim stolom za kojim su bili akademski glumac Ivica Pucar i amaterski glumac Vladimir Andrić. Prokomentirali su svaku skupnu izvedbu i dali korisne savjete kako ih poboljšati. Nakon zanimljivih potankosti o uspjehu smotre od kojih se može izdvojiti čak 800 sudionika, uključujući i osnovne škole te 14 grupnih izvedbi u kategoriji srednjih škola u kojima je sudjelovalo 120 mladih amaterskih glumaca iz cijele Lijepe naše, smotra je zatvorena čitanjem nekih novinarskih i literarnih radova te skupnom izvedbom jedne od zagrebačkih gimnazija, a završni monolog nas je nasmijao do suza.
Nakon zatvarenja vratili smo se u hotel, pojeli ručak, sjeli u autobus te se zaputili kući. Kući smo se vratili kasno uvečer pa smo umorni te sjetno i srca ispunjenih lijepim uspomenama koje smo zajedno gradili na tom našem malom izletu utonuli u sladak san. Sada, nakon nekoliko dana koji su prošli i nakon što nam se sve ”sleglo”, mislim da svi možemo složno reći kako se ovakva iskustva događaju samo jednom. Više se nikada nećemo naći u tom istom gradiću na obali, uz te iste ljude, a ako se to slučajno i poklopi, ta sjećanja iz Vodica s LiDraNa 2023. godine bit će samo žive uspomene u našim srcima. Na svemu tome možemo zahvaliti našoj mentorici, profesorici i, kako ju iz ljubavi zovemo, mami. Zato joj hvala do neba i nazad na ovoj našoj predivnoj i nezaboravnoj Vodičkoj bajci!
