8. prosinca u ranim jutarnjim satima učenici su se okupili u predvorju škole te su se zajedno uputili prema katedrali gdje su prisustvovali zornici. Pomolili su se pred put i krenuli za Budimpeštu. Vožnja autobusom protekla je odlično, slušali smo pjesme, pričali i zabavljali se. Gospođa Ivana ispričala nam je razne zanimljivosti o povijesti grada, događanjima i informacije o tome kako se danas ovdje živi.
Budimpešta je bila predivno uređena, mnoštvo lampica, predivnih crkvi, ukrasa, jaslica, ponuda dobre hrane i pića. Obišli smo baziliku sv. Stjepana koja je posvećena mađarskom kralju Stjepanu I. Svetom unutar koje se nalazi i njegova relikvija. Prošetali smo ulicama Bajczy – Zsilinszky i Józef Attila. Na glavnom trgu Vörösmarty imali smo slobodno 
vrijeme gdje smo obilazili trgovine, kafiće, razgledavali adventsku ponudu i uživali u mirisu predivnog Kürtőskalácsa. Nakon toga smo se autobusom zaputili u hotel Di Verd i Imperial gdje smo se čekirali i smjestili u sobe. Odmorili smo, sredili se i krenuli na panoramsko krstarenje Dunavom gdje nas je čekala i obilna večera s desertom. Osoblje je bilo ljubazno, večera ukusna, a mi smo uživali u krstarenju i cijelo smo vrijeme proveli na palubi broda gdje smo pričali, slikali se i zabavljali. Ostatak večeri imali smo slobodno vrijeme za obilazak onoga što bude puno ljepše kada je večer. Vratili smo se u hotel na noćenje.
Sljedeće jutro smo spakirali stvari, doručkovali i nakon što smo napustili hotel, odvezli smo se do Trga heroja koji je podignut za tisuću godina dolaska Mađara s Milenijskim spomenikom i kipom anđela Gabrijela. Prošetali smo najljepšom gradskom ulicom sa sjajnim palačama i Operom, avenijom Andrassy. 320 stepenica dijelilo nas je od povijesnog Budima s kraljevskom palačom, Ribarskom utvrdom i Matijaševom crkvom. Oduševila nas je vožnja Mostom slobode – most Dunava, Elizabetinim mostom i Lančanim mostom. Vrijeme se iskoristilo za kušanje čuvene doboš torte, koju je izumio poznati mađarski kuhar i vlasnik najpoznatije prodavaonice delikatesa u Budimpešti, Jozef C. Dobos 80-tih godina 19.st. Zadnje trenutke proveli smo u okrijepi za put prema doma, kupovanju poklona za najdraže, isprobavanje poznatih mađarskih specijaliteta i šetnjom kroz skrivene dijelove grada. Na putu prema Požegi dojmovi su se slijevali sa svih strana. Bili smo umorni, ali prije svega sretni i ispunjeni još jednim novim životnim iskustvom koje će nam, vjerujem, ostati zauvijek u lijepom sjećanju.
