U sklopu projekta Mentis cura in natura (Briga za um/duh u prirodi) članovi Školskog planinarskog društva „Pegaz“ naše Škole odradili su drugi planirani trodnevni izlet s pohodom na jednu od najljepših i najatraktivnijih planinarsko-pješačkih staza u Istri – Stazu sedam slapova na rijeci Mirni i njenim pritokama.
U srcu Rijeke
Jedanaest učenika sa svoja dva voditelja – vlč. Tomislavom i prof. Miroslavom – nakon radnog petka najprije se zaputilo prema Srednjem Lipovcu, župi vlč. Tomislava, gdje su se izvrsnim ručkom tjelesno i molitvom u crkvi sv. Josipa duhovno okrijepili što je bilo potrebno za 
naporan put do Rijeke po iznimno teškim vremenskim uvjetima. Iako je u planu bila suradnja s Pazinskim kolegijem, svoja su nam vrata po drugi put otvorili trsatski franjevci koji su nam ustupili cijelu Aulu pape Ivana Pavla II., a time i srce svetišta Gospe Trsatske. U zahvalu za siguran i sretan dolazak kao i preporuku za uspješno planinarenje isti smo dan slavili svetu misu u trsatskom svetištu u zajedništvu s trsatskim gvardijanom fra Krunoslavom, njegovom subraćom i župljanima. Budući da je ostalo nešto energije, napose kod onih koji nisu vozili, večer smo završili šetnjom riječkim korzom i gotovo planinarenjem čuvenim trsatskim stubama. Kako sveta providnost prati one koji je i ljube, tijekom šetnje doživjeli smo srdačan susret s riječkim biskupom Matom Uzinićem koji je rado pristao fotografirati se s našim planinarima. Bila je to ujedno prilika da obiđemo jedinstvenu riječku katedralu gdje smo, kao pravi putnici, i zapjevali Krist na žalu.
16 km Buzetskim kanjonom
Staza sedam slapova jedinstven je pješačko-planinarski fenomen istarskog krajolika duga oko 16 km, a koja slijedi rijeku Mirnu i njene brojne pritoke. Staza nudi različite prirodne ljepote poput strmih uspona, predivnih obala, neobično plavo-bijele rijeke, njenih neobičnih 
slapova, prirodnih bazena, mrtvih ali i živih istarskih sela, most iz doba Napoleona, i šumu koja vas prati i od sunca čuva gotovo cijelo vrijeme. Budući da smo trenutno u nešto kišovitijem razdoblju, Mirna je bila bogata vodom pa su i slapovi bili graciozniji, ali i proljetno mladenački prijetili svojom snagom. Također, staza je bila dosta blatna što je zahtijevalo oprez, ali i popriličnu spretnost da kližući negdje ne otkližemo. Vrijeme je te subote bilo Bogom dano – oblaci su nas štitili od sunca i priuštili nam idealnu temperaturu za planinarenje. Šetnju smo začinili molitvom krunice i kratkom (za neke predugom) šutnjom, brata magarca nahranili slavonskim specijalitetima, a dušu ljepotama na svakom koraku. Još jedno uspješno planinarenje završili smo kratkim obilaskom šarmantnog i tipičnog istarskog sela Roč u blizini Huma, najmanjeg grada na svijetu, a dan zajedničkim druženjem i prebiranjem dojmova na vidikovcu trsatskog svetišta.
Duc in altum, Pegaz!
S Bogom započinjemo i završavamo dan, a tako i naša planinarenja, a sve je to lakše ako je s nama duhovnik kakav je vlč. Tomislav. Svoju smo istarsko-riječku avanturu završili nedjeljnim misnim slavljem u trsatskom svetištu gdje nas je pred župljanima pozdravio fra Marko i otpustio da se u miru vratimo svojoj Zlatnoj dolini.
