„Radujte se uvijek u Gospodinu!“ (Fil 4,4) – ovaj nas je biblijski poziv pratio na našem šestodnevnom maturalnom putovanju koje je bilo mnogo više od običnog izleta. Kao maturanti Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi, zajedno sa svojim profesorima, imali smo milost zaputiti se u Italiju – zemlju svetaca, povijesti i ljepote – te doživjeti trenutke koji će ostati urezani u naše živote.
Asiz – jednostavnost svetosti
Naše je putovanje započelo u Asizu, gradu svetog Franje i svete Klare. Šetajući uskim ulicama, među kamenim kućicama koje odišu 
skromnošću, doživjeli smo jednostavnost koja je obilježila njihov život. Posjet bazilici sv. Franje, gdje se čuvaju relikvije ovog sveca, bio je trenutak tišine i sabranosti. Tu je odzvanjao Isusov poziv: „Idi, prodaj što imaš i podaj siromasima… pa hajde za mnom!“ (Mt 19,21)
Poseban trenutak bio je susret s likom blaženog Karla Acutisa, mladića našega vremena, zaštitnika mladih i zaljubljenika u euharistiju. On će upravo ovih dana biti proglašen svetim, a nama je bila čast kleknuti pred njegovim grobom i u srcu ponavljati njegove riječi: „Euharistija je moja autocesta prema nebu.“
Rim – vječni grad i srce Crkve
Put nas je dalje vodio u Rim, grad u kojem se isprepliću stoljeća povijesti, umjetnosti i vjere. Kolosej, Forum Romanum, Panteon, Fontana di Trevi, Španjolske stube – sve su to mjesta koja smo obišli, diveći se ljudskoj veličini i krhkosti vremena.
Poseban dio posjeta Rimu bio je i silazak u katakombe sv. Kalista, gdje su prve kršćanske zajednice slavile Boga, čuvale vjeru i svjedočile je do mučeništva. Upravo tamo jedan je od naših maturanata, dirnut snagom tih podzemnih hodnika, rekao: „Čudesno je da u nama dalekom svijetu slave Gospodina isto kao i u našem domu. S vječnim gradom Rimom spojio nas je upravo Bog. Nevjerojatno je da dijelimo istoga Gospodina – svi znaju za Njega, a pozvani smo slaviti ga svi, sa svih krajeva svijeta.“
Velika milost putovanja bila je i mogućnost sudjelovanja na audijenciji sa Svetim Ocem papom Lavom XIV. Vidjeti Papu, nasljednika svetog Petra, i slušati njegove riječi bio je trenutak koji se događa jednom u životu. U tom trenutku shvatili smo što znači biti dio žive Crkve – univerzalne, ali i naše osobne, domaće.
Posebna radost bila je i obilazak svih četiriju papinskih bazilika u Rimu – sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina. Prolazak kroz Sveta vrata u ovoj Jubilarnoj godini nade, proglašenoj od pape Lava XIV., bio je trenutak oprosta, obnove i zahvalnosti. „Jer u nadi smo spašeni.“ (Rim 8,24) – ove su riječi posebno odjeknule u našim srcima jer smo shvatili da nada nije tek prolazni osjećaj, nego temeljna kršćanska snaga.
Euharistija – središte putovanja
Ono što je naše putovanje učinilo osobitim bila je i mogućnost da zajedno s našim prijateljima, profesorima i vlč. Karlom svakoga dana slavimo svetu misu. Na posebnim mjestima, u crkvama i kapelama Rima, Asiza i Siene, okupljali smo se oko oltara zahvaljujući Bogu i povjeravajući mu svoj život. Upravo su te mise bile trenutci najvećeg zajedništva – trenutci u kojima smo shvatili da je Krist doista središte našega puta. „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20)
Siena – srednjovjekovni dragulj
Naše hodočašće završilo je u Sieni, gradu bogate povijesti i umjetničkog sjaja. Prošetali smo slavnim trgom Piazza del Campo i posjetili veličanstvenu katedralu, diveći se ljepoti gotičke arhitekture. U toj ljepoti odzvanjale su riječi iz Psalma: „Gospodin je stvoritelj svega, divna su djela ruku njegovih.“ (usp. Ps 111,7).
Uspomene koje ostaju
No, iznad svih znamenitosti i povijesnih građevina u srcima će nam zauvijek ostati trenuci zajedništva – pjesma u autobusu, večernje šetnje, razgovori, molitve i smijeh koji su nas povezali. Profesori u pratnji pokazali su nam da biti učitelj znači biti i vodič, i prijatelj, i suputnik na putu.
Naše je maturalno putovanje bilo hodočašće – u prošlost, u ljepotu, ali i u dubinu vlastite vjere. Kući smo se vratili obogaćeni novim spoznajama, ali još više s osjećajem da nas Bog vodi i da nas poziva da budemo „svjetlo svijeta i sol zemlje“ (usp. Mt 5,13-14).
Za nas, maturante Katoličke gimnazije, ovo nije bio samo završetak školskog puta, nego i početak novog životnog poglavlja – s nadom, vjerom i ljubavlju.
