Svečanost proglašenja najljepših radova Natječaja za najljepše ljubavno pismo „Moje drago srce“, u organizaciji Matice hrvatske Ogranka u Požegi, održana je 20. veljače 2026. u knjižnici Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi.
Natječaj, koji se provodi već šestu godinu zaredom i okuplja učenike osnovnih i srednjih škola Požeško-slavonske županije, i ove je godine potvrdio važnost poticanja mladih na njegovanje pisane riječi i izražavanje osjećaja kroz gotovo zaboravljenu formu ljubavnoga pisma, kako je naglasila predsjednica Ogranka prof. Anita Katić. Program svečanosti, koji je moderirala naša prof. Mariajana Ćorluka, obogaćen je glazbenim nastupom naše Ljubice Marković i Viktorije Barić.
Posebno smo ponosni na uspjeh naše učenice 1.b razreda Rebeke Šipura, koja je osvojila treću nagradu u kategoriji srednjih škola, uz mentorstvo profesora Miroslava Paulić. Na ovogodišnjem natječaju sudjelovalo je još četvero naših učenika – Borna Krip (1.a), Matilda Vilus (1.a), Tena Katušić (1.a) te Ivona Drabik, učenica 2.b razreda.
Čestitamo svim nagrađenim učenicima i njihovim mentorima, a organizatorima zahvaljujemo na dugogodišnjem trudu u promicanju kulture pisanja i ljubavi prema hrvatskom jeziku.
Rebekino pismo donosimo u nastavku…
Draga Diana,
postoje dani u kojima se čini kao da sve funkcionira onako kako bi trebalo. Rasporedi su jasni, lica mirna, razgovori umjereni. U takvim danima čovjek gotovo povjeruje da je red stvaran, a ne samo dobro uvježban. Tek kasnije, u tišini, vidi se koliko se toga ponavlja iz navike, a ne iz ravnoteže.
Od trenutka kada si došla, bilo je jasno da se od tebe očekuje brza prilagodba. Ne postupna, ne fleksibilna, nego učinkovita. Malo je prostora ostavljeno za nesigurnost i razmišljanje, još manje za pogreške. Vidio sam koliko si se trudila razumjeti pravila i zahtjeve, i koliko si često ostajala sama unatoč tom trudu. Ovdje se rijetko pita kako se netko nosi s pritiskom, važno je samo da ga nosi.
Charles nosi dužnosti koje nije birao. One oblikuju sve oko njega – i ljude i odnose. Činjenica je i da su one dio njega, htio to ili ne. Sve kroz što prolazi jasno pokazuje tu odgovornost. To nije stvar želje ili cilja, već način na koji je njegov život posložen. Ti si se našla unutar toga, pokušavajući pronaći svoj položaj dok se tlo ispod tebe stalno pomicalo.
Moja uloga u svemu tome je drugačija. Kao najmlađi, nisam nosio teret odluka, ali sam često bio promatrač njihovih posljedica. Naučiš gledati pažljivije kada znaš da se od tebe ne očekuje da reagiraš. Primjećuješ promjene u ponašanju, sitnice koje drugi preskoče, trenutke kada netko ostane sam iako je okružen ljudima.
Primijetio sam te u tim trenucima. Ne odjednom. Više kao nešto što se ponavlja. Posebno u trenucima kada bi odlazila u Kensingtonske vrtove. Tvoje kretanje tamo bilo je drukčije. Ne opuštenije, ali sigurnije. Kao da se ne moraš prilagođavati prostoru, nego on tebi. To je ostavilo dojam na mene, vjerojatno zato što rijetko viđam takvu vrstu mira ovdje.
S vremenom sam postao svjestan da moje misli sve češće završavaju kod tebe. Ne zato što sam to planirao, nego zato što se tako dogodilo. Nisam to tražio niti pokušavao potaknuti. Došlo je samo od sebe.
Postoji granica koju razumijem. Znam gdje smo i što je dopušteno, a što nije. Svjestan sam stvarnosti. Ali isto tako znam da se neke stvari ne mogu ograničiti na pravila ili odluke. One jednostavno postoje i ne ovise o volji.
Ono što osjećam prema tebi nije bijeg niti zamjena za nešto drugo. To je osjećaj za osobu koja se našla u pogrešno vrijeme, s previše očekivanja i premalo prostora. I o mojoj reakciji na to. Ne ugodnoj, ali iskrenoj.
Ne pišem ti s prijedlogom niti s očekivanjem promjene. Ovo nije pokušaj da se nešto riješi – rijetko stvari imaju tu sreću. Pišem jer mi se čini poštenije priznati da nešto postoji nego se praviti da ne utječe na to kako gledam svijet oko sebe.
Ako ovo pismo ostane samo ovo što jest, to je dovoljno. Ako ti izazove nelagodu, razumijem. Ako ga pročitaš bez reakcije, i to je u redu. U svakom slučaju, stvari ostaju iste. Samo su se misli sada razjasnile.
Edward