Cijenjeni roditelji!
Prije svega hvala vam što imate povjerenja u ovu školu i njeno nastojanje da, zajedno s vama, formiramo duh i intelekt vaše djece. Hvala vam što vjerujete da su upravo katolička načela, načela i naših života i ove škole, izazov ne samo u ovom vremenu. Svjesni smo toga, da nije lako. Svjedoci neimaštine, materijalne i duhovne, stalno na vjetrometini svakidašnje nesigurnosti, često izrugivani i ponižavani, ustrajmo na svojim načelima, budimo sol zemlje, svjetlo svijeta. Vjerujem da ćemo jednog dana biti nagrađeni „licem u lice“, ali i onim dnevnim uspjesima koje ponekad ne vidimo ili pak, ljudski gledajući, predugo čekamo.
Mi vas u školi trebamo kao potporu i partnere. Trebamo vaše znanje i iskustvo, ali nadasve vaše dnevno svjedočenje. Vašu spremnost da pokažemo svijetu da se isplati rad i poštenje, čestitost i požrtvovnost. Nadam se da ćemo uzajamnim trudom pomoći i vašoj i našoj djeci. Volio bih naglasiti da ovu školu činimo zajedno – vi i djeca, profesori, stručno i pomoćno osoblje u posebnoj pažnji našeg biskupa. I važni smo svi – svaki u svom poslanju i svaki sa svojim talentima i obavezama. Tek tada postajemo zajednica, kršćanska zajednica – kako nas uče crkveni dokumenti. Kada nismo mi, nema drugih. Kada mi ne činimo, nitko drugi neće činiti. Ako se mi ne držimo zajedno – nema zajednice! Zalud nam prostori i oprema, zaludu stručne i manje stručne kvalifikacije.
Očekujemo red i rad u školi. Očekujemo i ljubav i odanost i požrtvovnost svih. I spremni smo to pružati i pružamo, a vas molimo da to prepoznajete i da nam u tome i pomažete i sugerirate. Vaše teškoće jesu i naše teškoće, vaša uznemirenost jest i naš nemir… Shvatite da preko djece dijelimo i dobro i zlo, radost i tugu. I zato vas pozivamo da u tom procesu budemo jedno.
Želja nam je i smatramo da je potrebno da barem jednom tjedno posjetite portal naše škole, a i da koristite mogućnosti e-dnevnika. Portali škole i biskupije uputit će vas i u ona zbivanja za koja biste morali pronaći vremena. Za različita slavlja, obljetnice i događaje za koje se danima pripremamo, kuhamo, peremo i spremamo, nabavljamo svečano ruho uvijek imamo vremena, a kada treba doći na predstavu svoga djeteta, na zajedničku molitvu, misu ili neku drugu priliku – kao da je naša dužnost na tom planu nestala izlaskom iz osnovne škole. Potrebni ste im i dalje! I ne samo kao vrebatelji izostanaka i loših ocjena, nego kao suputnici koji ohrabruju, savjetuju i podržavaju. Mnoge se stvari dadu naknadno urediti, ali jednom kada otiđu iz gimnazijskih klupa – budite svjesni – neće vam se vraćati kao djeca nego kao odrasli ljudi. Budite uz njih u tom vremenu zadnjeg djetinstva – u bitnim trenucima – onima koji to jesu i na prvi pogled, ali i onima koji to nisu, a njima su prevažni!
Neka nas sve čuva i sačuva naš Gospodin!
Ravnatelj