Ravnateljev govor o spomendanu zaštitnice Škole

Uvaženi djelatnici! Poštovani maturanti! Dragi učenici!

Dan škole! Zaštitnica sv. Terezija Avilska!

Trebao bih se potruditi da vas svojim pozdravnim govorom uvjerim u svetost i veličinu današnjeg dana. Trebao bih u svima vama probuditi ljubav prema zajednici u kojoj djelujemo po različitim službama. Trebao bih u vama raspiriti intelektualni i emocionalni oganj vaših darova…Trebao bih, ali… znam da su mi sile nedostatne, metode ograničene, ideje nedorečene ili nejasne.

Koristim stoga priliku da vam ukažem na prisutnost onoga što nas nadilazi, što nam osvjetljava i markira moguće putove, a trenira nas u pronalaženju vlastitih.

Imamo Stvoritelja i stvorenja po kojima ga lakše spoznajemo, osjećamo i vjerujemo. Pitanje je vjerujemo li, otvaramo li se tom vjerovanju i želimo li to?

Hvala pojedincima i skupinama (učeničkim, profesorskim i službeničkim) koje nam svojim radom, ljubavlju i djelovanjem pomažu da uprisutnimo svetost naše zaštitnice, svete Terezije Avilske! Molim ih da ne posustanu bez obzira na poteškoće, nepriznavanja i nerazumijevanja! Vi ste za mene odraz stvorenja Stvoriteljeva, ona tiha djelujuća Crkva koju želimo graditi u našoj školskoj zajednici.

Onima pak koji smatraju da treba raditi i činiti samo ono što se isplati njima osobno ili pak samo ono što donosi trenutnu i opipljivu nagradu poručujem da progledaju srcem. Nemojte si dozvoliti da vam ideja samoga vašeg postojanja, vaše bogolikosti izmakne i umakne zbog lažnih privida i ograničenih interesa!

Neka se po sv. Tereziji Avilskoj i njezinu svetačkom primjeru, u svakome od nas, porodi i zaživi Bog koji nas voli, štiti, prati i očekuje u svom zagrljaju!

 

Laudetur Iesus Christus!

Ravnatelj