Svjestan njegove važnosti UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinjeg jezika, želeći nas ujedno podsjetiti na važnost očuvanja vlastitoga jezika. Izumiranje koje prijeti brojnim jezicima širom svijeta prijetnja je i svijetu te samoj kulturnoj baštini. Danas na svijetu postoji preko 7000 živućih jezika, a prema istraživanjima UNICEF-a polovici od tih jezika prijeti izumiranje. Svake godine 21. veljače podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo materinskim. Dani hrvatskog jezika su hrvatska kulturna manifestacija koja potječe iz 1991. godine, a utemeljena je odlukom Hrvatskoga sabora na sjednici 28. veljače 1997. godine. Manifestacija je utemeljena u spomen Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika po nadnevcima deklaracijskih zbivanja: 13. ožujka Deklaracija je prihvaćena, do 15. ožujka potpisivale su je sve relevantne udruge i ustanove te je 17. ožujka 1967. godine objavljena u Telegramu. „Njome je zahtijevan ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te potpuna potvrda hrvatskog jezika u svim sferama života.“ stoji u objašnjenju. Jezik je bogatstvo svakoga od nas, u njemu su sadržane prošlost, sadašnjost i budućnost. Moramo sačuvati i brinuti se o materinjem jeziku jer on nas zapravo i određuje kao ljude.
Vođeni tom mišlju te svjesni važnosti očuvanja materinjeg jezika odlučili smo na svoj način iskazati divljenje svojemu materinjem jeziku te smo hrvatskom jeziku u čast upriličili kviz u kojemu su svoje znanje pokazali predstavnici svih razreda naše škole, njih 24 u šest skupina koje su nazvane prema riječima koje se nalaze u nazivu Deklaracije. Kviz je sadržavao 35 pitanja, od prepoznavanja hrvatskih jezičnih velikana do mnogima „omiljene“ gramatike čijim se bogatstvom nesvjesno susrećemo svakom svojom riječju u svakodnevnom govoru, preko anagrama do purističkih neologizama. U rezultatski dosta izjednačenom nadmetanju najbolje su se snašli Marta Štimac (1.b), Teodora Sakoman (2.b), Dora Jozić (3.a) i Bruno Čiček (4.a) koji su osvojili godišnju članarinu u Gradskoj knjižnici Požega i pizzu u jednoj od požeških pizzerija.
Na koncu, kako bismo ukazali na važnost očuvanja našega hrvatskoga jezika, bogatstva koje potvrđuje naš identitet te obogaćuje i samu kulturnu baštinu, donosimo stihove misli jednog od naših najpoznatijih jezikoslovaca i jedne od najljepših pjesama posvećenih hrvatskome jeziku.
„Ići stazama jezične kulture nije teško, dovoljno je samo krenuti prema njezinu vrhuncu i svaki dan načiniti bar jedan korak u osvajanju neizmjernih izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika.“ (Stjepan Babić)
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke …
(Petar Preradović – Rodu o jeziku)
