Cijenjeni profesori, roditelji, učenici i prijatelji naše škole!
Želim, a vjerujem i vi, da naša škola zrelo, odgovorno i vjernički promišlja kontekst života koji živimo.
Pokušavam, uz vašu pomoć i sugestije, učiniti ovu školu promišljenim dijelom života našega grada i domovine.
Mnogo je reformi bilo i mnogo će ih još biti. Uspješnih i neuspješnih, dobrih i loših, produktivnih i neproduktivnih. Jedina istinska (re)forma koja će nadživjeti vrijeme i reformatore jest Krist, Bog koji nas detaljima i beskrajnim širinama i visinama upozorava i savjetuje, prati i pomaže, koji nam pruža ruku; jednostavno – koji nas čuva i voli!
Oslonimo o taj stožer, o tu životnu os naše nade i vjerovanja; uputimo naše korake i misli prema tom cilju! I pokretat ćemo i nabolje mijenjati stvari. Mi i Bog!
Evociramo uspomene našega Domovinskog rata, strašna razaranja, nevjerojatne patnje. Pokušavamo, motivirani herojskom patnjom Vukovara, svrnuti pogled i na našu biskupiju; barem na one dijelove biskupije čija stradanja i danas ostaju upozorenjem i poticajem. Mogu srušiti i paliti. Mogu ubijati i uništavati. Mogu razarati. Ali mi na tom zaglavnom kamenu – Kristu, želimo graditi i stvarati, želimo život i rađanje.
Upregnimo srca i pamet, vođeni idejom Ivana Pavla II. i našega biskupa Antuna, u pronalaženju ugaonog kamenja naših života i života naših obitelji na zgarištima našega kraja. Pronađimo lijeka prošlosti i budućnosti! Otvorimo se izazovima propitivanja i traženja! Budimo graditelji i obnovitelji! Neka nam patnje našega kraja i Domovine budu supatnjama našega Gospodina!
U tom promišljanju, molitvi i očekivanju otvorimo i pripremimo tople jaslice svojih srdaca da Božić ima gdje doći!
Laudetur Iesus Christus!