U subotu 19. listopada 2019. godine u pravom smislu prodisalo je Školsko planinarsko društvo “Pegaz” svojim prvim službenim pohodom i to na Maksimov hrast na Požeškoj gori. Sedam učenika i dva profesora tako su postali pioniri školske družine kojoj želimo dugu, uspješnu i svijetlu budućnost. Ovi podatci nalaze se i u planinarskoj bilježnici koja se dandanas nalazi na geodetskoj piramidi na vrhu koji nosi ime po hajduku Maksimu Bojaniću koji je u 19. st. hajdukovao Požeškom kotlinom (Prvi planinarski pohod ŠPD-a “Pegaz”).
Miroslav Paulić, prof.
8. listopada 2022., gotovo tri godine kasnije, 18 učenika Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi s prof. Paulićem i prof. Arambašić zaputilo se na prvo ovogodišnje planinarenje sa Školskim planinarskim društvom “Pegaz”. Zanima vas jesmo li naišli na nekakvog letećeg medvjedića ili smo možda izgubili nekoga na putu prema Maksimovu hrastu, drugom najvišem vrhu Požeške gore? Iako je odgovor negativan i možda vam se čini da nam je bilo vrlo lagano, prevarili biste se. Požeška gora krije dosta visokih brda koja su predstavljala izazov za popeti se.
Naš je pohod započeo ispred naše škole, a nastavio preko Kalvarije i Sokolovca do Gradskih Vrhovaca odakle smo došli do ceste za Škrabutnik s koje smo se odvojili prema našem odredištu, Maksimovu hrastu, točki koja se nalazi južno od sela Brestovac. U početku je bilo teško, no nakon što smo uhvatili tempo, ništa nas nije moglo iznenaditi. Nakon prijeđenih desetak brda profesor Paulić nam je rekao kako nam je ostao još samo jedan uspon nakon kojeg će biti samo ravan put. To, naravno, nije bila istina, no na neki način nas je morao ohrabriti. Priroda je bila puna predivnih boja, zelenih, žutih i crvenih listova te svakakvih biljaka i gljiva, no životinja nigdje, valjda smo ih na vrijeme prestrašili. Najbolji dio planinarenja bio je taj što smo se svi upoznali jedni s drugima. Tijekom puta imali smo osjećaj kao da se znamo već jako dugo. Na velikim usponima svi smo pomagali jedni drugima, natjecali smo se tko će se brže popeti na brdo trčeći. Imali smo dosta stajanja, kao i vremena za pričanje, slikanje i druženje.
Na cilj smo uspjeli doći nakon 6 sati planinarenja za kojih smo prešli nešto više od 23 kilometara. Na vrhu nas je dočekala geodetska piramida s planinarskom kutijom u kojoj se nalazila bilježnica koju su na svom prvom pohodu ostavili naši stariji kolege – Rea, Marta, Nora, Marin, Katarina, Veronika i Karlo, te profesori Dominik i Miroslav. Mi smo po dobrom planinarskom običaju zapisali svoja imena i svoje dojmove pridruživši se tako desecima pa i stotinama planinara koji posjećuju ovaj vrh.
Barbara Hoborka
Svoje kratke izjave sa svog prvog planinarenja s Pegazom dale su nam Ružica i Viktorija:
“Na planinarenju mi je bilo prekrasno, drago mi je što sam upoznala dosta novih osoba, bilo je dobro društvo pa mi nije bilo naporno hodati.”
Ružica Vidović
“Na jučerašnjem planinarenju bilo je jako zanimljivo jer sam upoznala starije učenike, bila sam u prirodi i jako sam se dobro zabavila. Pred kraj je bilo malo teško, ali uspjela sam doći do cilja. Jedva čekam saznati gdje je sljedeće planinarenje.”
Viktoria Barić
