Još od kraja prošle školske godine mogli ste primijetiti kako se na Trgu sv. Terezije Avilske u Požegi nešto događa. Polako su se nazirale ograde oko cijelog trga, radnici su započimali sa svojim pripremama terena za radove, a tijekom ljeta i početka ove školske godine sve je vrvjelo od mnoštva ljudi i strojeva koji su punom parom radili na novom izgledu trga koji se trebao uklopiti u također novi izgled Katedrale i Dvorane sv. Terezije Avliske. Za novo ruho staroga Terezinskoga trga zaslužan je zagrebački arhitekt g. Antun Diklić koji je dosad što samostalno što sa svojim uredom projektirao preko tridesetak projekata, uključujući i ovaj.
Razgovarali smo s gospodinom Diklićem koji nam je otkrio da mu je za projekt rekonstrukcije spomenutoga trga za glavni motiv poslužila barokna podloga grada te mu je želja bila revitalizirati tu baroknu geometriju. Zbog toga je odabrao vrstu dvostrukog popločenja u bojama najbližima baroknim tonalitetima, a upravo zbog takvog popločenja mnogi su bili skeptični jer su se pitali hoće li to predstavljati problem za vozila poput vatrogasnog vozila. On pak smatra kako to ne bi trebalo predstavljati nikakav problem budući da kocke kojima je trg popločen nisu nosivi dio ceste, baš kao ni asfalt, one su zapravo samo površinski dio, te ako je kolna konstrukcija ispod dobro napravljena, a vjerujemo da jest, ne bi trebalo biti brige za taj segment.
Gospodin se Diklić osvrnuo i na tijek radova te objasnio kako je posao na otvorenom takav da uvelike ovisi o vremenskim (ne)prilikama i, kako ih je on nazvao, višim silama, tako da je on vrlo zadovoljan vremenskim rokom u kojem su radnici izveli radove, ali i njihovim radom općenito. Naglašava kako u obzir treba uzeti i originalnost 
projekta, ali i raznorazne neplanirane probleme, kao na primjer instalacije na terenu za čije se postojanje ni ne zna. Osim toga, tu je i sama tehnika postavljanja kamenih ploča koja je prilično zahtjevna budući da se svaka ploča bira da odgovara predviđenom mjestu, pa ju treba pravilno postaviti, a cijeli je proces ručne izrade. Stoga možemo zaključiti da ovakve stvari dodatno usporavaju rad. Dodaje kako je problem bilo i prenijeti geometrijski izgled cjelokupnog trga na papir. No, sve se to isplati kad se grad pogleda iz ptičje perspektive koja nam omogućava uvid u izgled koji podsjeća na neprekinuti niz čipke od početka do kraja trga preko koje se pružaju zrakaste radijalne bordure koje vode prema centru.
Na kraju nam je ovaj poznati arhitekt otkrio kako je dozvola za ovaj projekt stara već deset godina, a natječaj su 
dobili njegovi kolege arhitekti Goran Karlović i Katarina Diklić, no nisu imali ovlaštenje za projektiranje. Kako je g. Karlović bio zaposlen u njegovom uredu, upravo njemu je pripala čast biti projektantom ovog projekta i, kako kaže, jako mu je drago budući da je ovo bio projekt na kojem su učili svi, od samih radnika pa do njega.
Trg je uoči svetkovine svete Terezije Avilske, zaštitnice biskupije, naše škole, ali i grada, pred okupljenim uglednicima iz političkog, vjerskog i kulturnog života, građanima i gostima otvorio gradonačelnik grada Požege, gospodin Vedran Neferović, a blagoslovio prepošt Stolnog kaptola Požeške biskupije i katedralni župnik vlč. Ivica Žuljević. Tom prigodom upriličen je kratki glazbeni program učenika i profesora Glazbene škole u Požegi prilikom kojeg su kazivani stihovi Svete Rožalije Antuna Kanižlića.
Iako je već pred kraj radova svima bilo više dosta buke, brujanja strojeva, a posebice ograde koje je katoličkim gimnazijalcima priječila put do pekara, trgovina i kafića, svi se možemo složiti da je odrađen perfektan posao i da je bilo vrijedno svega toga jer su Požežani, a pogotovo mi, katolički gimnazijalci, dobili jedan od najljepših trgova – Trg svete Terezije Avilske.
Foto: Ela Ešegović
Foto by night: Leon Fogadić
