Dani Matice hrvatske ogranka u Požegi završeni su ovoga petka prikazivanjem dokumentarnog filma redateljice Nade Prkačin Magnum crimen 1945. u Dvorani svete Terezije Avilske. Film o bleiburškoj tragediji hrvatskoga naroda u kojem je bez suđenja na najbrutalniji način pobijeno na desetke tisuća Hrvata na početku i za vrijeme tzv. Križnog puta imali su priliku pogledati gimnazijalci obiju požeških gimnazija.
U obraćanju prisutnima redateljica filma Nada Prkačin naglasila je kako je njen rad samo mali doprinos u spašavanju i iznošenju na svjetlo dana istine koja se desetljećima namjerno prešućivala, a u nekim svijestima još uvijek za nju nema mjesta. Film je također nastao s ciljem da se pokuša vratiti dostojanstvo svim tim žrtvama čije su kosti prosute po više od 1000 masovnih grobnica i jama širom bivših jugoslavenskih država, ali i onih koji su desetljećima morali šutjeti o svojoj tragediji čak i pred svojim najmilijima. O tim poratnim strahotama u filmu svjedoče neki od preživjelih koji su tih godina bili mlađi od naših srednjoškolaca. Mogla su se čuti i svjedočanstva britanskih vojnika koji su na svoju sramotu, a po višim zapovijedima, oko 200 000 ljudi, poglavito Hrvata, predali u ruke partizanima svjesni da ih tako osuđuju na smrt. Dramatični prizori koji su posljedica izravnih zapovijedi najviših komunističkih tijela jugoslavenskih vlasti na čelu s Josipom Brozom Titom, publiku nije ostavila ravnodušnom.
Redateljica je također naglasila da je sastavni dio svakoga naroda njegova svijest o njemu samome a to zasigurno uključuje i njegovu povijest ma kakva ona bila. Stoga svatko tko nas potiče da zaboravimo svoju prošlost i živimo samo u sadašnjosti i za budućnost vrlo vjerojatno želi skrenuti pozornost s onoga što bi možda moglo biti otkriveno. Gospođa Prkačin nas uvjerava da bez prošlosti narod ne može imati svoju budućnost, a ponosna je što je ovu istinu mogla podijeliti s tolikim mladima.