Centar “Pro vita et familia” Požeške biskupije organizirao je 11. svibnja u Dvorani sv. Terezije Avilske tribinu na temu „Vrijeme u kojem živimo – selfizam, relativizam i postmoderna“, s ciljem promicanja moralnih načela Katoličke Crkve o životu, braku i obitelji, a koja proizlaze iz Božjeg nauma o čovjeku. Samo predavanje održala je gđa Silvana Vrdoljak, predsjednica Centra za hagioterapiju Slavonski Brod koja punih 17 godina individualno radi na ovom području i s mladima i s osobama drugih životnih dobi različitih problema. Također je voditeljica brojnih tribina, seminara, stručnih predavanja i hagioterapijskih skupina. Ono što je karakteristično jest da od 2004. započinje specifičan rad na području prevencije ovisnosti upravo s duhovno-antropološkog aspekta. Njen rad prepoznali su kako Agencija za odgoj i obrazovanje tako i Ministarstvo znanosti i Ministarstvo zdravlja. Tribina je bila namijenjena učenicima završnih razreda požeških srednjih škola koji domalo ulaze upravo u taj nemilosrdni svijet relativizma.
Relativizam je bolest današnjice
„Vjerujem da je svatko od nas ovdje postavljao pitanja tko sam to ja, što ja želim postati, kako živjeti zdravu budućnost. Tijekom daljnih životnih razdoblja koja su pred vama otkrivat ćete kako tek njegujući duhovnu dimenziju zapravo možemo u potpunosti rasti i razvijati se. U vremenu kojem živimo – relativizam, selfizam i postmodernizam. Danas mladi često znaju reći da imaju od čega živjeti, ali nemaju za što živjeti. Najveća trpljenja mladih osoba su na području međuljudskih odnosa te na području pitanja smisla i besmisla. Rezultat takvog stava i trpljenja je vrijeme u kojem živimo odnosno pojam relativizma koji je najveći problem današnjice. Relativizam se suprotstavlja Božjem naumu, obuhvaća svijest čovjeka, od obitelji i odgoja do društvenog djelovanja, te se ne trudi pomoći čovjeku da misli nego mu nastoji osigurati zabavu, želi mu reći da sve što pojedinac čini da je to za njega dobro.“ rekla je gospođa Vrdoljak.
Što smo napredniji, to smo otuđeniji
I mi sami svjedoci smo masovne poplave informacija koje dobivamo preko medija a koje nas kao osobe čine lijenima i ne potiče nas na bilo kakvu akciju i oduzimaju nam pravo na mišljenje. Današnji čovjek preko medija i društvenih mreža ulazi u moderni relativizam koji nas polako formira, a da toga nismo ni svjesni. Danas mediji odgajaju mlade, nude nam konzumerizam i hedonizam da nam se stiša savjest. Gđa Vrdoljak navodi da po nekim istraživanjima mladi dnevno provode više od 2-3 sata na društvenim mrežama. Naglašava da „mladi ne mogu bez mobitela i već spomenutih društvenih mreža. A svrha je čovjeka da se razvija, da razvija svoj mozak i da on koristi tehnologiju, a ne da postane rob tehnologije. Što smo tehnološki napredniji, sve smo otuđeniji. Tehnologija toliko brzo i nazaustavljivo juri naprijed da smo mi ljudi postali nebitni.“
Ovom svijetu ponovno trebaju ljudi
I mi smo svjedoci da je sve više lijekova, farmaceutskih tvrtki, više medicine, međutim mi smo sve bolesniji i sve je manje zdravlja. Imamo više diploma, no manje razuma i rasuđivanja. Šire putove no uža gledišta. Naučili smo kako preživljavati, no ne i kako živjeti. To i je paradoks našeg vremena kroz povijest – suvremeni čovjek zna cijenu svega, ali ne zna vrijednost stvarnosti i svoga postojanja. Kao što je i predavačica u ime mnogih apelirala: „Mi trebamo ljude da bi nam pojmovi kao što su istina, ljubav, dobrota, pravda, što je suprotnost tom relativizmu, bili dostupni. 
Odgovor na relativizam današnjeg vremena je da poštujemo čovjeka u njegovu dostojanstvu, a poštivanja drugih nema jer sam čovjek ne poštuje sebe.“ Te nastavlja da „tko ljubi sebe, oslanja se na duhovnu dimenziju, jer selfizam je samo simptom da čovjek današnjice ne voli sebe. Jer onaj tko ljubi sebe ne prezire drugog, ne zavidi drugom, ne umanjuje drugog, nema potrebu ugrožavati drugog. Važno je vidjeti da mladi čovjek treba drugu osobu, treba se družiti, treba težiti za srećom i ispunjenjem vlastitog života. Treba dati vremena ljubavi, dati vremena razgovoru i dijeljenju dragocjenih misli s drugima.“ Objašnjava kako selfizam kao jedna kuturološka doktrina nastoji osigurati opstanak novih tehnologija. Uz selfizam javlja se i bolest selfitis koja pripada u područje opsesivno-kompulzivnih poremećaja gdje mladi ljudi stavljaju slike na društvene mreže kako bi nadoknadili manjak samopoštovanja.
Ne prestanite tražiti!
I za kraj gđa Vrdoljak zaključuje: „Gdje je čovjek? Gdje smo ti i ja? Gdje smo se izgubili? Kako to da nitko više nema vremena? Na ta temeljna pitanja nikad nemojte prestati tražiti odgovor jer samo onaj koji traži nalazi. Čovjek nije determiniram onim što je naslijedio. Nismo mogli birati naciju, ni spol, ni boju kože – ništa, ali o nama ovisi hoćemo li se okrenuti dobru.“