Dragi učenici, klasičari i gimnazijalci!
Cijenjeni maturanti! Poštovani djelatnici!
Duc in altum! Ἐπανάγαγε εἰς τὸ βάθος! Geslo na grčkom i latinskom koje vas je dočekalo na upisu, koje će vas vjerno pratiti kroz sve godine vašeg školovanja u našoj gimnaziji (najkraća verzija traje četiri godine, ali ima i onih koji to žele dulje i temeljitije!) može postati samo otrcana floskula, ali i naš životni program i credo.
Hoćemo li jednoznačni hrvatski prijevod tog gesla „Izvezi na pučinu“ ostaviti na razini puke pojavnosti, folkloraške dopadljivosti i prigodničarske bibličnosti ili ga pretvoriti u svoj, naš zajednički hod, životni moto?
Želimo li školu lijepih zidova, korektnih odnosa i pukog instrumentarija za materijalni, znanstveni i društveni probitak individua ili složnu, međusobno ljubeću zajednicu koja svjesno plovi prema svom krajnjem cilju – vječnosti?
Ja ću vam zajedno s kolegama profesorima, stručnim i pomoćnim službama ponuditi sav dijapazon grčkog i latinskog originala tog gesla. Pozvat ću vas da inspirirani Lukinim evanđeljem koje nam je darovalo ovo geslo zaživimo kao zajednica koja se s pouzdanjem u svoga Boga otiskuje na pučinu i istražuje s Gospodinom dubine, visine i širine bogatstava koja su nam darovana. Pozvat ću vas na plovidbu, žuljevit rad i bogati ulov. Konačno, pozivam vas i na puno, puno radosti!
Svi vi, od prvaša do maturanata, dio ste posade tog našeg broda koji brodi već desetu godinu. Stoga želim vidjeti, gospodo gimnazijalci i vaše žuljeve, osjetiti zanos i vaše vjere, a na kraju i uvažiti vaš glas te vam omogućiti radost!
Nemojte se zadovoljavati mrvicama kada ste stvoreni ad maiorem gloriam!
Posado! Pruži vesla! Raspni jedra!
Laudetur Iesus Christus