20. studenog 2016. godine Škofijska gimnazija iz Vipave pozvala je našu školu na svoju 25. godišnjicu gimnazije i 65. godinu malog sjemeništa na što smo se rado odazvali. Spomenimo da je na toj godišnjici prisustvovao i slovenski predsjednik Borut Pahor, a našu školu predstavljali su ravnatelj Ivica Bedeničić te profesori Arambašić, Barišić i Pavelić. Očitovala se iznimna razina organiziranosti, izuzetna i iskrena gostoljubivost, osobito prema našim predstavnicima, okupili su se i stari i novi đaci, biskupi pa čak i simfonijski orkestar koji su činili njihovi sadašnji i bivši učenici.
Razgovarali smo s ravnateljem Bedeničićem o tome kako je doživio prvi posjet naše delegacije prvoj prijateljskoj školi izvan naših granica. Ravnateljev prvi komentar na viđeno bio je: „Neću se nikome zamjeriti ako kažem da to jedino vjernici mogu napraviti jer zbilja to rade iz srca i na duge staze. Već je suradnja na projektu Put mira u Soči pokazala da smo s jedne strane dobri organizatori, da imamo jako dobru djecu, profesore i da smo vrlo ozbiljni. Sve to skupa nas se dojmilo i 
zato želimo trajniju suradnju.“ Zatim je dodao: „Ja sam se tom pozivu odazvao i iskoristio vrijeme prije proslave da porazgovaram s ravnateljem Vladimirom Anželom o daljnjoj suradnji. Došli smo na ideju da bi jedan naš profesor, a to će vrlo vjerojatno biti prof. Frano Barišić, sa svojom izložbom ivanjskog rovaša i sa četvero đaka početkom idućeg polugodišta u Vipavi proboravio nekoliko dana, vjerojatno jedan tjedan. Istovremeno sam iskoristio mogućnost i razgovarao s ravnateljem Zavod sv. Stanislava na Šentvidu u Ljubljani koji je i najveći katolički centar u Sloveniji, a oni nam nude jedan projekt u kojem ćemo sudjelovati vjerojatno na ljeto iduće godine na Međunarodnim danima fizike s nekoliko naših đaka. Dali su nam na raspolaganje svoj prostor, a mi bi se jedino morali pobrinuti oko puta. Vjerujem da ćemo to uspjeti ostvariti i da opet to bude u svakom smislu korisno. Posebno nas je pozdravio koparski biskup msgr. Jurij Bizjak i dao podršku našem nastojanju da se spajaju ne samo dva naroda nego da se spajaju i katolici.“
Nešto nam je rekao i o drugim vidovima suradnje, osobito s drugom školom koja je sudjelovala u projektu Put mira, a to je njemačka evangelička škola iz Obersulma. „Ostaju nam ti izazovi, a također planiramo nešto i s njemačkom evangeličkom školom. Mi kao katolička škola uistinu pokazujemo spremnost prije svega da zastupamo svoje vrijednosti, ali i apsolutnu otvorenost za sve ljude koji su spremi poštivati ono što mi poštujemo i surađivati na zajedničkim obostrano dobrim projektima. Mislim da smo pokazali da smo otvoreni, da smo spremni organizirati se u vrlo kratkom vremenu, a isto tako da pokažemo želju da uvijek nešto dobro i pametno napravimo, da to ne bude samo put zbog puta odnosno odlazak negdje tek toliko da čovjek vidi puta.“
Ovakve vidove suradnje ravnatelj Bedeničić smatra izuzetno dobrim prilikama da se usavršavamo i da, kako kaže, postajemo bolji. „Bog ti daje nekakve šanse, neku mogućnost. Netko prolazi pokraj toga, niti vidi šansu niti potrebu da se zaustavi. Netko je vidio šansu, uspio je materijalizirati i privesti svrsi. Zato uvijek nastojmo biti bolji. Budite savršeni. To ne znači da ćemo postati savršeni, to ne znači da jesmo savršeni. To pokazuje da smo duboko u sebi svjesni svoje nesavršenosti i da duboko u sebi želimo imati cilj koji je nedostižan, koji nas daleko nadilazi.“
