Kao i u mnogim školama diljem Hrvatske, tako je jučer, 1. prosinca 2016., i u Katoličkoj gimnaziji održana Večer matematike. Ovo je drugi put da naša škola sudjeluje na ovoj zabavnoj matematičkoj smotri. Cilj ovoga projekta, koji se odvija širom Hrvatske, jest da djeca i mladi dožive da i matematika može biti zabavna. Profesorice koje su organizirale sinoćnji događaj su Katarina Soldo Obućina i Marina Matić. Osim naših učenika, sudjelovali su i gosti iz Srednje medicinske škole iz Pakraca. Kao, vjerujemo, i u ostalim školama, matematičke radionice vodili su sami učenici. Neke od popularnijih radionica bile su „Preslagivanje štapića i osmosmjerka“ ili neobičan spoj znanosti i ručnoga rada u radionici ,,Matematike i šivanje“ Uz zabavne radionice sinoć su se svi mogli okrijepiti pravim slavonskim čobancem koji su pripremili Tea Domitrović, glavna i odgovorna kuharica, Maria Franjić, Mirko Filipović i Juraj Prevolšek, a nakon toga svratiti u Palačinkarnicu i osladiti se ukusnim palačinkama naših dramaca.
S prof. Katarinom Soldo Obućinom, glavnom i odgovornom za sinoćnji susret, razgovarao je učenik 1.b razreda Marko Šarčević. „Zadovoljna sam ovom Večeri matematike. Mislim da su se učenici lijepo uključili što kao voditelji radionice, a s druge strane i oni koji su određene radionice obilazili. Mislim da smo uspjeli prikazati i tu zabavnu stranu matematike, ali i dokazati da je matematika svuda oko nas.“ rekla je prof. Katarina.
Naš novinar Karlo Kuburdžić, učenik 1.a razreda, pitao je prof. Đakovića i prof. Matić jesu li zadovoljni drugom Večeri matematike. ,,Zadovoljan sam, pogotovo kako su to kolegice Marina i Katarina izvrsno odradile. Izvrsno su pripremile naše i drago mi je što se većina učenika odazvala, pogotovo mi je drago što su nam došli gosti iz Pakraca. Mislim da je večer matematike lijepa gesta, možemo pokazati drugima da i matematika baš i nije neki bauk, pogotovo ovakvim zanimljivim radionicama. Drago mi je što su ovu večer matematike došli podržati i kolege koji po struci nisu matematičari i tako dati primjer našim učenicima. Želim da se večer matematike i dalje nastavi i da bude sve bolje i bolje. A i čobanac je bio odličan.“ zaključio je prof. Đaković.
Prof. Matić, koja se i sama po prvi puta susrela s odgovornošću u pripremanju ovakvoga tipa događaja, također se osvrnula na odrađeno: ,,Jako sam zadovoljna organizacijom, odazivom i sudjelovanjem učenika na radionicama. Koliko sam primijetila, svi su bili zainteresirani skoro za sve radionice i vidjela sam da su uživali dok su radili određene aktivnosti. Nadam se da su učenici otkrili zabavnu stranu matematike i da su primijetili da sve to koriste u svakodnevnom životu, ali da nisu toga svjesni.“
Svoje viđenje Marku je iznio i ravnatelj škole, prof. Bedeničić. „Budući da je ovo sada drugi puta, imam osjećaj kao da se kvalitativno dogodio pomak od prošle godine. Ono što je najvažnije, vidim veliki broj đaka. Dakle, to je dokaz da je đacima stalo do stvari koje se događaju u školi i samim time poštuju profesori i međusobni rad. Za mene je ovo odlično jer sam ponovio stvari koje nisam učio gotovo 40 godina, a naučio sam i Pascalov trokut.“
Zanimalo nas je što su o našim radionicama imali za reći i neki od onih koji nisu bili voditelji ili nas posjetili iz drugih škola. S njima je razgovarala naša novinarka Matea Petrušić, također novinarka 1.b razreda. Jedna od prvih gošća bila je i profesorica engleskoga jezika u KOŠ-u Ivana Mance koja je kratko rekla da joj se jako svidjelo, da je organizacija odlična, radionice zanimljive i da svakako treba ponoviti i sljedeće godine.
Antonijo Čavlović, učenik Srednje medicinske škole Pakrac koji je sinoć bio prvi puta u našoj školi. „Jako nam se svidjelo ovdje, škola je odlična, koliko vidim i društvo je odlično. Najviše nam se svidjela radionica sa šivanjem.“
Josip Dupor, također učenik Srednje medicinske škole Pakrac. „Jako mi svidjelo ovdje, svi su jako dragi i ljubazni, jako su nas lijepo primili i počastili. Jako sam zadovoljan školom. Matematika mi nije baš najdraži predmet, ali inače sam solidan matematičar. Nisam stigao sve obići, ali mislim da su sve radionice jako dobre i zanimljive.“
I na kraju, zanimalo nas je što su o čitavom događaju imali za reći neki od voditelja radionica, a s njima je razgovarala naša Patricija Budić. Jedan od njih bio je maturant Alen Matošević koji je na Patricijino pitanje Misliš li da matematikom nekome možemo iskazati ljubav? odgovorio da možemo i to jednadžbama. A onda je dodao: „Volim matematiku jer sam u osnovnoj školi uvijek išao na natjecanja i uvijek sam se trudio da što više brojeva izračunam u glavi i tako sam sam provjeravao svoje znanje, odnosno koje su moje mogućnosti. Većinom učenici misle da im matematika neće trebati u životu pa se ne trude previše oko učenja. Zato mislim da kroz ovakve zadatke i jednadžbe možemo matematiku učenicima učiniti zabavnom.“
Anita Rotar, učenica 3.a razreda, a koja je s Nikolinom Berić vodila radionicu vezenja, na Patricijino je pitanje o vezi matematike i ljubavi zanimljivo odgovorila: „Možemo, na primjer brojem poklonjenih ruža, jer nije isto kada nekome poklonimo 100 ruža i kada nekome poklonimo jednu ružu. A matematiku volim zato što je jako korisna u životu i jer je profesorica zabavna i jako stručna.“
