Šibensko-kninska županija i ove godine bila je domaćin najtalentiranijim i najkreativnijim pojedincima u literarnom, novinarskom i dramskom izričaju iz svih krajeva Hrvatske. Ove godine ugostila nas je Općina Primošten u hotelu Zora. Učenici srednjih škola iz svih krajeva Hrvatske natjecali su se u kategorijama literarnih i novinarskih radova, školskih listova, radijskim emisijama, pojedinačnim i grupnim scenskim izvedbama.
Našu gimnaziju, u kategoriji skupnih scenskih nastupa s predstavom Kabanica, a pod mentorstvom prof. Marijane Ćorluke, predstavlja je dramska družina škole i Margareta Ferić u kategoriji literarnih radova s pjesmom Moja majka te ne voli, u pratnji mentora prof. Miroslava Paulića. Dramska skupina izvela je predstavu Kabanica pred tročlanim povjerenstvom te su dobili samo pohvale. Iako su neki sumnjali u kvalitetu svoje izvedbe upravo u Primoštenu, vijest da zatvaraju smotru LiDraNo dokazala je da takvim sumnjama nije bilo mjesta te su u obje izvedbe briljirali. To također potvrđuje veliki 
pljesak kojim je publika nagradila našu dramsku skupinu na svečanom zatvaranju smotre. Literarni dio u kojem je sudjelovala Margareta Ferić vodila su tri iskusna pisca Miroslav Mićanović, Branko Čegec i Zoran Ferić. Nakon podjele u grupe svi su zajedno komentirali pročitane pjesme i tekstove. Nakon komentiranja i razgovora o napisanim pjesmama i tekstovima uslijedila je radionica kojoj je bio cilj potaknuti kreativnost i ukazati na neke tehnike pisanja. Svim sudionicima državne smotre LiDraNo dodijeljena su priznanja za sudjelovanje te zbornik u kojem su objavljeni svi literarni i novinarski radovi učenika i osnovnih i srednjih škola koji će svim sudionicima ostati kao trajna uspomena. Smotra LiDraNo svima će ostati ne samo kao uspomena na nastupe, monologe i okrugle stolove u društvu talentiranih i priznatih umjetnika koji se bave pisanom riječju ili glumom već i kao razmjena iskustava, poznanstva i druženja uz more sa srednjoškolcima iz cijele Hrvatske. Iz Primoštena se vraćamo umorni i iscrpljeni, ali svjesniji svoje kvalitete i sretniji jer se prepoznao trud i talent učenika i mentora naše škole.
Timski rad mladih glumaca i njihove mentorice
Otkad je Katoličke gimnazije u Požegi, a to je tek deset godina, profesorica Ćorluka predstavljala nas je na državnoj smotri LiDraNo čak pet puta. Činjenica da su na završnoj svečanosti upravo naši glumci odabrani da zatvore smotru nesumnjivo govori da je rad ove mentorice s njenim učenicima i više nego kvalitetan i uspješan. Stoga smo profesoricu zamolili da podijeli svoje dojmove s Nautesom, a tako i sa svima vama.
Od mira crkve od euforije dasaka
Dojmovi s LiDraNa su jako lijepi. Mi smo duboko ganuti sa svime time što nam se dogodilo, kao nekim milostima koje su nam se dogodile. To je bilo toliko lijepo, počevši od samog našeg odlaska u malu crkvicu u gradu gdje smo se došli pomoliti nakon mise. Ta nas je crkvica sve smirila i dala nam nekakvu pozitivnu energiju. Pri izlasku iz crkve upoznali smo mještane i časnu i s njima razgovarali. Baš smo otišli ispunjeni i sve se prekrasno odvijalo. Radosni smo, ganuti i ushićeni i meni je, osobno, LiDraNo ove godine nešto najljepše što se moglo dogoditi.
Znamo da je državni LiDraNo smotra i da nema natjecateljski predznak, no možemo li reći, budući da je Kabanica zatvarala smotru, da je ovaj najuspješniji do sada?
Zapravo da. Svima je kada dođu na LiDraNo nekakva potajna želja zatvarati smotru zato što je to jedan prešutni znak, bez obzira što nema prvog, drugog ili trećeg mjesta, da je državno povjerenstvo izabralo te predstave, literarne ili novinarske uratke kao nešto što je doista u odnosu na druge iskočilo, pa onda u tome smislu je. Mislim da, što se tiče LiDraNa, više ni ne može biti.
Nakon savršene izvedbe u Lipiku, kako ste zadovoljni izvedbom na LiDraNu?
Kako nam je Marko Gelenčir nesretno završio na sportu bili smo na neki način nesigurni i uplašeni kako će to ispasti, ali rekli smo da ćemo odraditi to za Marka i napraviti najbolje što možemo da bi on bio ponosan na nas. Ja sam osobno, ali i dečki su osjetili da nam Marko nedostaje, ali svi komentari koji su uslijedili poslije bili su izvrsni. Rekli smo da nam nedostaje glumac, ali rekli su da se to nije uopće primijetilo i da su to dečki odlično odradili. Uspjeli smo to izvući najbolje što smo mogli.
Možete li s nama podijeliti komentar koji Vas je najviše razveselio.
Nisam zapamtila sve od riječi do riječi od svog silnog uzbuđenja. Ono što su rekli je da smo zapravo jako inteligentno posložili rješenja od prijelaza do ruku koje su prekrasno i ugodno iznenađenje, zatim da je neverbalni dio s krojačem isto bio prekrasan te da je Petar u tome neverbalnom dijelu uspio zabaviti i opustiti publiku jer smo ubacili još jedan plesni element dok on čeka novu kabanicu. Sam Petar, koji je bio glavni glumac i nosio lik Akakija Akakijeviča, isto je dobio doista riječi hvale. Pohvalili su i djevojke koje se nisu vidjele, ali su te ruke bile doista jedna posebno dotjerana priča. Jedan kolega iz Nadbiskupske gimnazije don Frane Bulić u Splitu rekao je da ima osjećaj kao da je u HNK-u u Splitu. Kako je Kabanica poznata jer je obavezno lektirno djelo, kolege su mi rekli da ih jako zanimalo kako će se riješiti stvar u Kabanici jer kraj ima fantastični element. Rekli su da nismo ni u čemu pretjerali te da smo sve inteligentno posložili u smislu slaganja priče.
Ljestvica je visoko dignuta i uspješno preskočena. Kako Vi sada vidite iduću godinu? Hoće li biti teško ponoviti ovaj uspjeh?
LiDraNo, a osobito dramski izričaji, nisu baš nešto jednostavno za ponoviti i odraditi. Sljedeće godine možda bude i više. Ja sam pri tome da ne moramo težiti da nadmašimo sami sebe ako je ovo, ono što smo zapravo uspjeli postići i napraviti, nešto krajnje. Treba biti na tome zahvalan i treba uvijek pokušavati, uvijek željeti i uvijek stremiti. Treba biti svjestan da će iduće godine biti netko tko će nadmašiti i nas pa se treba nositi i s porazima i s pobjedama. Naravno da su te pobjede uspjesi i da oni dižu na neki način, ali uvijek treba ostati prizemljen i misliti na to. Bit će i boljih i loših predstava, ali treba imati volje i entuzijazma i dok se radi to je već veliki uspjeh.
A kako, a kako, a kako, Akakije?
Razgovarali smo i s glumcem koji je utjelovio Akakija Akakijeviča i svojom glumom nosio cijelu predstavu, ali i osvojio publiku u Primoštenu. Naravno, riječ je o Petroviću Petru kojem nismo ni stigli postaviti previše potpitanja jer su se dojmovi zadovoljstva nadovezivali jedni za drugima.
Meni je ovo već treći državni LiDraNo, no bio je po mnogočemu drugačiji od prethodnih. Prvi puta nam se dogodilo da jedan član, za predstavu bitan član, nije nastupao s nama na državnom natjecanju, a to je bio Marko Gelenčir koji je nažalost ozlijedio nogu prije nastupa. Također, bio je drugačiji po tome što je naša škola po prvi puta zatvarala državni LiDraNo što je jedan veliki uspjeh za prije svega malu Požegu, a zatim malu školu koju pohađa samo 200 učenika. Mnogi to možda ne shvaćaju ozbiljno, ali na državni LiDraNo dolaze pretežito predstave iz velikih gradova poput Zagreba, Osijeka, Splita ili Dubrovnika i oni u svojim predstavama imaju glumce koji se u velikoj većini uz srednju školu bave i kazalištem. Za razliku od njih, naša dramska družina se sastoji od glumaca amatera koji žele dati sve od sebe, biti jedan uz drugog.
Ovaj LiDraNo je također bio puno drugačiji po tome što sam do sada bio već tri godine i svake godine mi je bilo stalo samo da dobro nastupim, ali uvijek je bila ona pomisao da je to državna smotra, da je već uspjeh što sam došao, to je to, više od toga ne ide i ne mora ići. Kada sam nastupao s monologom, nikada nisam vjerovao da bih baš ja mogao biti izabran od tolikih monologa iz cijele Hrvatske da zatvaram program. Dan prije razmišljao sam kako mi je neopisivo stalo do toga i da treba uzeti u obzir četiri mjeseca koja smo posvetili ovom cilju – krv, znoj i suze! Koliko puta ostajemo nakon škole, praznicima dolazimo i koliko emocija prolazi kroz taj cijeli proces od svađa i pomirbi do veselja i suza. Meni nije dovoljno doći i odraditi svoj nastup, želim doći i pokazati ono najbolje i osvojiti ako se ima što za osvojiti. Zašto bi to uvijek morao biti Zagreb, Split ili neki drugi grad. Zašto to ne bi mogla biti mala Požega, mala grupa anonimusa koji vole provoditi vrijeme zajedno i stalo im je do toga, a imaju povezanost s mentoricom koju je rijetko tko na LiDraNu imao.
Kada smo saznali da ćemo zatvarati smotru, svi smo se zagrlili i otišli do profesorice Ćorluke. Nismo mogli vjerovati jer to se događa ili jednom ili nijednom u životu. Jako smo se trudili i dali u predstavu. Ana Šimunović i Filipa Grgurić bile su nam kritičarke te su sudjelovale na svim probama ali i u izradi scenografije. One su jednako dio ovoga kao i svi mi koji smo nastupali pa mi je jako žao što nismo mogli povesti i njih.
Za kraj nas je zanimalo je li dobio kakav poseban komentar ili pohvalu.
Glumica Barbara Rocco pohvalila je moju glumu te me posebno razveselila komentarom da svojim gestama lica mogu prenijeti toliko emocija koliko ne mogu neki njeni kolege s kojima već godinama radi.
U nastavku pogledajte bogatu galeriju fotografija kako biste barem malo osjetili što se u Primoštenu doista dogodilo.
