Poštovani članovi zajednice Katoličke gimnazije!

Još nismo zaboravili predblagdanska i blagdanska ozračja i eto nas u zadnjoj dekadi siječnja!
Ta brza izmjena doživljenog i proživljenog podsjeća me na aktualne rukometne situacije. Nema čovjek vremena ni mira da uživa u napravljenom, dobro odrađenom poslu!!! Zabiješ gol, staneš i uživaš, a već onaj u brzoj kontri zabija novi …

Zapravo, sve to podsjeća na mijenu i promjenu, a mi ponekad, otvorenih i dubokih slavenskih duša, kao da se teško tome prilagođavamo. Posebice bih ovdje progovorio o našoj radnoj etici koja se u ponekim segmentima duboko ukorijenila u nered i nerad na svim razinama, a mi ovdje podvlačimo onu učeničku (ne)predanost obavezama. Kao što potičem sebe i kolege profesore tako želim potaknuti cijelu našu školsku zajednicu na odgovoran i sustavan rad. Malen smo narod i raditi nam je trostruko želimo li održavati zamišljene/zaželjene razine, ali i moliti i stalno si posvješćivati da smo usprkos ovozemnom trudu stvoreni za onostranost.

U vremenu smo intenzivnih natjecanja na školskim razinama. Za koji dan dolaze i ona viših razina. I u tome vas molim da njegujemo sportski duh! Važno je sudjelovati! Još važnije je objektivno se sagledati u srazu s drugima i živjeti s realnom sviješću o sebi, o svojim darovima, ali i o trudu koji ulažemo u svoju izgradnju!

U vremenu koje prethodi korizmi imamo dana i prilike da se izludiramo u fašničkim duhovitostima (koje ne bi trebale prerastati u primitivne vulgarnosti!!!), ali i prisjetiti se velikana, suzaštitnika Požeške biskupije, blaženog Alojzija Stepinca i njegova svjedočkog života.

Ne nudim ništa novo! Ono što Crkva uporno i kroz stoljeća ponavlja – Moli i radi čovječe! Veseli se i ne boj se!

Ladetur Iesus Christus!