Bolje je da izumre selo, nego običaji! govorili su naši stari, a red je da ju upamte i naši mladi. Da se dobro dobrim vraća (opet izreka), da ruka ruku mije ili da žanješ kako siješ sve su razumjeli i doživjeli učenici izvannastavnih družina koji su sudjelovali na nagradnom putovanju u Zagreb. Budući da su oni to zaslužili svojim radom kojim su pokazali svoje talente, ali i promovirali 
svoju Školu, zadovoljstvo zbog nagrade nisu mogli kriti. I kako se ne bi dao zavarati dokoni čitatelj, ova ekipa naših učenika nije se zaputila na dokoličarenje već na kreativan izlet obogaćen svime što Zagreb može pružiti. Tako su učenici dramske družine izveli svoju proslavljenu Tenu na otvaranju Simpozija o dramskom odgoju na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, polaznici fakultativne nastave iz njemačkoga jezika i članovi TV sekcije posjetili su Goethe institut i Hrvatsko-američko društvo, dok su novinari Nautesa posjetili HAZU te obišli punktove u središtu Zagreba na kojima se nalaze spomenici istaknutim hrvatskim ponajprije književnicima.
Dramci otvorili Simpozij
O značaju sudjelovanja dramske družine na otvaranju Simpozija o dramskom odgoju više nam je rekla mentorica i voditeljica družine prof. Marijana Ćorluka.
Drugi Znanstveno-umjetnički simpozij o dramskom odgoju pod naslovom Poticanje kvalitete u dramskom stvaralaštvu održao se od 20. do 22. rujna na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Simpozij je okupio voditelje dramskih družina i studija, dramske pedagoge i sve zaljubljenike u dramsko stvaralaštvo iz Hrvatske i šire kako bi zajedno promišljali o cijelom procesu stvaranja i vrednovanja jedne predstave te kako bi razmijenili iskustva i zajedničkim snagama činili male korake u unapređenju dramskog odgoja uopće. Također, upriličen je i okrugli stol LiDraNo, koji je ugostio i predstavnice AZOO-a, te je predstavljena i nova knjiga – Kazalište i pedagogija Vladimira Krušića.
Dramska pedagoginja Ines Škuflić Horvat pozvala je i ove godine dramsku družinu naše škole na Simpozij, s predstavom Tena, koja je uz još dvije predstave poslužila kao ogledni primjer za nastavak Simpozija, na radionici Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i /ili mladi?
Sudjelovanje na ovakvom skupu bilo je od neprocjenjive radosti i osobita čast svim izvođačima Tene.
Marijana Ćorluka, prof.
Goethe institut i Hrvatsko-američko društvo
Učenici koji pohađaju fakultativnu nastavu iz njemačkog jezika zajedno sa svojom mentoricom prof. Ivanom Arambašić izlet su iskoristili vrlo edukativno, a sve u duhu engleskog i njemačkog jezika. Po dolasku u Zagreb zaputili su se u Goethe institut gdje ih je dočekala asistentica u knjižnici Martina Ćosić Vuglec koja im je na počeku ukratko predstavila Institut i njegovu zadaću. 
Goethe institut je kulturna ustanova Savezne Republike Njemačke koja djeluje diljem svijeta, a cilj joj je povezati različite običaje, ljude i kulturu. Institut radi u tri odjela: programskom i jezičnom odjelu te odjelu knjižnice. Naši su učenici bili u odjelu knjižnice gdje su im organizirane radionice pod nazivom „Essen und Trinken“. Radionice su, kako i sam naziv kaže, bile vezane uz jela i pića koja se pripravljaju kako u Njemačkoj tako i diljem svijeta. Skupine su jedna po jedna predstavljale svoje radove, a na kraju su svi počašćeni gromoglasnim pljeskom. Učenicima su se radionice jako svidjele, a prof. Ivana Arambašić bila je zadovoljna odrađenim.
Nakon posjeta Goethe institutu zaputili su se prema Petrovoj ulici i Hrvatsko-američkom društvu koje je osnovano 1991. godine kao najstarija udruga u RH koja promiče kulturnu, obrazovnu i znanstvenu suradnju RH i SAD-a. Ondje je učenicima ukratko bila predstavljen Amerika, njihov sustav školovanja te način života. Učenici su saznali koliko je školovanje u SAD-u jako skupo te da ljudi ponekad moraju raditi više poslova kako bi iškolovali djecu i prehranili obitelj. Na kraju prezentacije učenici su se okušali u kvizu znanja vezanom, naravno, o prezentiranom gradivu.
Leonarda Zelenika, 2.a
Opat Držiha – Tin – Gusta – Krleža – Zagorka – Šenoa…
Učenici pak novinarske družine Nautes obišli su u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti originalnu Baščansku ploču, a potom obišli spomenike hrvatskim književnicima čija je sudbina u suvremenom i mondenom Zagrebu postala nezavidna. Naime, danas su spomenici hrvatskim velikanima postali tek kulise za bezbrojne zagrebačke 
kafiće čiji se suncobrani i tende naguravaju s, recimo, Ujevićevim šeširom, parkirališta za bicikle (kod Tesle ili Zagorke npr.) i ine druge stvari ili pak odmorište golubova, a da ne govorimo da smo bili jedini posjetitelji (i to tko zna od kada) velikom Krleži kojeg su postavili/odmetnuli/zametnuli na Tuškancu podno njegova Gvozda. Možda je i sama autorica spomenika Marija Ujević-Galetović predvidjela Krležinu sudbinu pa mu je izrazu lica dodala jednu gestu usamljenika. Najveći sretnik u plejadi posjećenih bio je zasigurno naš Gusta (Matoš) čiji se spomenik nalazi podno Gornjogradske gimnazije pa mu društvo vječito radi koji dokoni/odbjegli srednjoškolac ili sveprisutni – Kinezi.
Rikard III.
Po dobrom starom običaju dan smo okrunili kulturnim događajem ili kulturnom poslasticom pogledavši Shakesepareovu dramu Kralj Rikard III. redatelja Aleksandra Popovskog u GK Gavella. Suvremeni prikaz spletkarenja i krvavih borbi za englesko prijestolje u 13. st. oduševio je naše srednjoškolce unatoč činjenici da je predstava sa stankom trajala 2,40 minuta. Spomenimo da je briljantnu ulogu odigrao glumac koji je i utjelovio Rikarda III., Ozren Grabarić, a da se uz poznata glumačka imena poput Bojane Gregorić Vejzović ili Svena Medvešeka ”domaćim” gledateljima predstavio i mladi Požežanin sa stalnom adresom u Zagrebu, Ivan Grčić.
Miroslav Paulić, prof.
