Krugovci naše škole i Gimnazije Požega posjetili su Dubrovnik od 18. do 21. listopada kao nagradu za svoj dosadašnji rad i uloženi trud. Otputovali su pod vodstvom profesorice Vere Ćuže Abramović mentorice kreativne radionice učenika gimnazije/a. Tjekom posjeta krugovci su sve vrijeme boravili s učenicima Gimnazije Dubrovnik s kojom prof. Vera zajedno sa svojim krugovcima surađuje već 14 godina. Profesorica Abramović suradnju je započela s profesorom Jozom Serdarevićem, koji je trenutno u mirovini, a suradnju je nastavila s profesoricom Ivankom Ilić.
Helena Kesić, naša krugovka iz 2.b razreda, opisala nam je svoj prvi put s krugovcima u Dubrovniku.
Put je bio dug i naporan, ali vrijedilo ga je prijeći. Na putu smo stali u Jablanicu na ćevape, gdje smo uživali u pogledu na Jablaničko jezero. Oko 17h stigli smo u Dubrovnik gdje su nas dočekali naši dragi domaćini te smo otišli njihovim kućama na večeru. Istu večer prisustvovali smo otvaranju poznatog Dubrovačkog filmskog festivala iliti DUFF-a nakon čega su nas naši domaćini proveli Dubrovnikom i pokazali nam Stradun.
Drugoga dana našeg boravka u Dubrovniku ujutro smo obišli Dubrovačke zidine, sunce nas je grijalo i puno smo hodali, ali isplatilo se jer je pogled prekrasan. Nakon toga smo obišli Knežev dvor, Palaču Sponza, crkvu sv. Vlaha, Orlandov stup, Gradski zvonik, Dom Marina Držića te druge poznate znamenitosti i spomenike u Dubrovniku. Zatim smo se uputili u Dubrovačku gimnaziju gdje su dubrovački i požeški krugovci održali kratke prezentacije o svom radu i planovima za ovu školsku godinu.
Treći dan započeli smo usponom na planinu Srđ, a do vrha smo došli žičarom. Pogled s vrha je bio neopisiv i sve nas je ostavio bez daha. Tamo smo uživali uz kavu 
i kolače u restoranu Panorama. Nakon pauze za ručak krenuli smo brodom do otoka Lokruma. Čuli smo legendu o tome kako je otok uklet, što nam ga je učinilo još zanimljivijim. Također smo sjeli i slikali se na prijestolju iz poznate serije „Game of Thrones“, neki su se i okupali, a neki su uživali u suncu i ljepoti otoka. Na otoku smo vidjeli i prekrasne paunove i zečeve koji su uživali zajedno s nama.
Četvrtog dana, ujedno i zadnjeg dana našega boravka u Dubrovniku, svi smo se našli ispred autobusa, napravili zajedničku fotografiju te se pozdravili s našim dragim Dubrovčanima i zahvalili im na svemu. Tako smo radosni i puni doživljaja krenuli nazad u našu Požegu. Ne možemo dočekati naš ponovni susret s njima, a do tada ćemo uživati u lijepim uspomenama i sjećanjima.
Nakon povratka profesorica Ćuže Abramović također nam je otvorila dušu i podijelila svoje dojmove o hrvatskom renesansnom biseru.
Kako je došlo do suradnje između Vas i Dubrovnika?
Sasvim slučajno! Iako kažu da nema slučajnosti. Na jednom od seminara za profesore likovne umjetnosti upoznala sam prof. Jozu i kroz razgovor došli smo do ideje da „spojimo“ dva kraja Hrvatske i započnemo suradnju.
Je li vaše putovanje isključivo nagradno ili se radi o stručnom i radnom posjetu?
Objedinili smo sve. Prvenstveno je nagradno za vrijedne krugovce koji su to zaslužili osobnim angažmanom tijekom prethodne školske godine. A kada smo već ondje, prezentiramo svoj projekt i izložbu te sudjelujemo u onome što oni prirede za nas. Ponekad su to likovne radionice, ponekad prezentacije projektata, predstave, izložbe,…svake godine je nešto drugo.
Rađaju li se na tom putovanju ili neposredno nakon njega neke ideje za nove projekte krugovaca?
Uvijek! Svaka suradnja nova je inspiracija i poticaj za dalje.
Postoji li mogućnost da umjesto Dubrovnika u budućnosti pokrenete suradnju s nekim drugim školama?
Već smo imali suradnju s Gimnazijom Varaždin i Školom za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. To su nam isto jako lijepe uspomene. Što će biti u budućnosti, ne možemo znati, ali svakako smo otvoreni za suradnju i s drugim školama i gradovima.
Budući da ste već godinama svake druge godine s krugovcima u Dubrovniku, jeste li ove godine možda otkrili nešto novo o Dubrovniku što do sada niste znali?
Otkrila sam jedan romanički prozorčić na koji je netko stavio plastičnu stolariju, jedan reljef iznad portala za koji nisam znala i jednu rozetu za crkvicu kraj koje nikada nisam prošla do sada. Krugovcima je sve novo jer većina njih je prvi puta bila u Dubrovniku.
Kako Dubrovnik izgleda poslije turističke sezone, ako je ona uopće završila?
Zanimljivo, ali sezona još traje. Kolone turista, uglavnom Kineza, poneki i s maskicom na licu. Ulice su prepune ljudi. Na zidinama smo hodali u koloni iako je ulaznica 150kn (za nas gratis). Na ulicama ulični zabavljači koji prodaju suvenire, u kafićima jazz glazba i turisti koji plešu po ulicama. DUFF-filmski festival također je upotpunio sadržaje s predavanjima, radionicama i filmovima koje smo i mi popratili.
Možete li prokomentirati kako Vi vidite utjecaj turizma na kulturnu baštinu hrvatskih turističkih središta, posebno, evo, Dubrovnika?
Na žalost ne vidim baš pozitivan utjecaj osim materijalne koristi za grad. Većina kuća unutar stare gradske jezgre u vlasništvu je stranaca koji dolaze samo ljeti. Drugi dio kuća je pretvoren u apartmane, hotele i hostele. Lokalnog stanovništva je sve manje. Na svakom koraku nude vam se različiti proizvodi enormnih cijena, ali sve je puno turista. Kada brodicom otplovite prema Lokrumu na dubrovačkim zidinama proviruju suncobrani koji remete prirodnu ljepotu zidina. Novac je postao glavna vrijednost. Ljepota je na drugom mjestu. Ali Dubrovnik je toliko lijep da ga ove tzv. devastacije ne mogu umanjiti. Svaki puta kada dođem iznova doživim ushit!
Foto: Bleizi
