Ljubljana je jedan od manjih gradova Europe čije ime često strancima isprepliće jezik, no čiji središnji dio uz rijeku Ljubljanicu ugodno iznenađuje svojim šarmom svakoga posjetitelja. Kako je grad dobio svoje ime još uvijek nije sasvim razjašnjeno. Smatra se da je riječ 
„ljubljana“ nastala od slavenske riječi „ljubljena“ ili latinskog „aluviana“ (nabujala rijeka). Neki također povezuju lik iz staroslavenske mitologije „Laburus“ s imenom grada, no antički naziv za Ljubljanu je Emona. Grad leži na rijeci Ljubljanici, približno 10 km od utoka u Savu pri čemu okružuje brdo na kojem se nalazi dvorac odnosno Ljubljanski grad. Ime Ljubljana prvi put se spominje 1144. godine (kao Laibach) i 1146. (kao Luwigana).
Uz Ljubljanu se vežu zanimljive legende. Jedna od tih legendi vezana je za zmaja, glavni ljubljanski simbol. Priča kaže da je na tom mjestu Argonaute, grčke mitske junake, napalo čudovište iz jezera. Nakon dugotrajne borbe svladao ga je Jazon, jedan od junaka. Čudovište je s vremenom dobilo naziv Ljubljanski zmaj i postalo simbolom cijeloga grada.
Upravo ovaj šarmantni srednjoeuropski grad posjetili su uoči treće nedjelje došašća, 15. i 16. prosinca, učenici Katoličke gimnazije iz Požege zajedno sa svojim razrednicama i jednim zamjenikom razrednika.
Nakon što su se smjestili u Hostel Tresor u samom središtu grada, učenici su imali priliku obići Prešernov trg na kojem se nalazi statua ovog najvećeg slovenskog pjesnika koji je zaslužan i za tekst himne Republike Slovenije, Zdravljicu. Nasuprot njegova lika nalazi se crkva čija boja cigle privlači mnoge poglede turista zbog svog neobičnog izgleda, kao i većina zgrada koje su građene u stilu talijanskog baroka što im je protumačio slovenski voditelj Čedo koji ih je vodio u obilazak grada. Učenici su najprije uz stručno vodstvo obišli stari dio grada koji svojim izgledom, ulicama i atmosferom vraća u neka davna vremena. Ipak, trgovine koje se u tom dijelu nalaze više su nego moderne a nude veoma atraktivne (i skupe) stvari – garderobu, cipele, suvenire, ukrasne i umjetničke predmete. Uz šetalište koje ide uz rijeku Ljubljanicu prostiru se terase raznoraznih ugostiteljskih objekata, a vikendom se održavaju i mali sajmovi.
Subota je obično rezervirana za kreativne Ljubljančane koji tada na obali rijeke prodaju svoje rukotvorine. U Ljubljani, gradu kulture, kako je njeni turistički djelatnici nazivaju, kultura je način života. Slovenija je jedina zemlja u kojoj je Dan kulture nacionalni praznik, a razlog tome je što su upravo zahvaljujući umjetnosti i kulturi izgradili vlastiti identitet pa ni ne čudi da u gradu od oko 270000 stanovnika prosječna dob stanovnika iznosi 35 godina, a grad ima preko 15000 studenata, stoga ga nerijetko nazivaju i Studentskim Gradom.
Nakon slobodnog vremena učenici su se zaputili u Ljubljanski grad, srednjovjekovni dvorac koji se nalazi na Grajskem griču, brdu ponad središta Ljubljane koje kao da čuva njezine stanovnike. Najbolji način za uspeti se do vrha jest uspinjačom ili pješice uz stube koje započinju blizu živopisne tržnice u središtu mjesta. Najljepši dijelovi tvrđave su Grajsko dvorišče, Grajska kapela sv. Jurija, koji je ujedno i zaštitnik grada, te Razgledni stolp, tj. toranj na koji se možete popeti i uživati u pogledu koji se prostire na cijelu regiju.
Puni dojmova s Ljubljanskog grada učenici su se zaputili na odmor u hostel Tresor nakon čega pošli su na večeru u restoran Hiša pod gradom, gdje su učenici imali priliku kušati slovenske specijalitete, a poslije razgledavati Ljubljanu noću kad se upale sve čarobne lampice.
Nakon skoro i neprospavane noći učenici su se s lakoćom probudili te poslije doručka zaputili na advent u Zagrebu, sada već tradicionalnu predblagdansku manifestaciju koja se održava na više lokacija u središtu Zagreba s bogatim kulturno-zabavnim programom. Zagrebački advent je, usput rečeno, tri godine za redom proglašavan najboljim europskim adventom.
Nakon dolaska u Zagreb na 3. nedjelju došašća, nedjelju Gaudete (Radosna) ujedno i Nedjelja Caritasa, učenici su sudjelovali na euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici u kojoj se između ostalih nalazi i posljednje počivalište blaženog Alojzija Stepinca.
Nakon mise i slobodnog vremena za samostalno razgledavanje grada, a kad su se upalile lampice, zajedno sa svojim profesorima učenici su se uputili u razgledavanje Gornjega grada prilikom čega su obišli adventsko izdanje Strossa, Božićnu bajku u tunelu Grič te, naposlijetku, preko Jelačićeva i Europskog trga zaputili prema autobusima koji su ih sigurno vratili njihovim domovima.
Tekst: Martina Grbeš i Barbara Rezo
Foto: Josipa Majstorović i Karlo Bleiziffer