Četiri tjedna došašća za vjerojatno najmiliji kršćanski blagdan Božića. Vrijeme je to koje smo, uostalom, kao i mnogo toga drugoga, napravili još jednim proizvodom u čijem nizu polažemo na oltar modernog, globalističkog boga Merkura.
I mi, katolici, opijeni silnom željom da se dopadnemo svima i svakome, podliježemo tom silnom blještavilu, povlađivanju, pljesku, adrenalinu kao imperativu svega što živimo, osjećamo i svjedočimo. Pa i naša pobožnost i dobra stara katolička dobrota jedva da se ponekad prepoznaju u svojoj istinskoj biti. Iz dobrih namjera samo još pokoji štand više, a čovjek i Bog sve dalje!
Sa silnom željom da budemo dio ovoga sretnog svijeta, želio bih da otkrijemo i donesemo u svijet izvorni začin našega čovještva zamišljenog i zacrtanog Božjim planom! Nudit će nam mnoštvo puteva, dobrih i boljih, ali na kraju – izbor je naš i samo naš. O tom izboru ovisit će moj put, spasenje, dobra djela i na kraju moj susret s bratom čovjekom i Stvoriteljem. O našem izboru ovisit će postajemo li tople jaslice (i to smo sladunjavim učinili, a trebalo bi prespavati samo jednu noć na ovoj hladnoći u kojem migrantskom šatoru!) ili bešćutni „najmodavci stanova“ koji i dan-danas tako uporno i sistematično odbijaju udomiti Spasitelja svijeta.
Izmoreni svakodnevnim dužnostima zahuktale školske godine, zbunjeni i poljuljani ostrašćenim vapajima za pravdom i pravicom, nesigurni u očekivanjima zemaljskih zadovoljština, molimo našu zaštitnicu sv. Tereziju Avilsku da nam pomogne labirintima duše doći do onoga koji nam je krenuo ususret od samog početka!
Molim da se u naše duše usele i nastane zemljovidi i kompasi svih svetih! Molim da mir skrušenog i tihog obraćanja našem izvoru i počelu sjajno zablista u KG-u dobrim ljudima, velikim djelima i savršenijom vjerom!
Molim za dolazak (i ostanak) Krista u našu školsku zajednicu!