Uoči prvoga svibnja u Tekiću pokraj Jakšića
Nekada su naši preci na poseban način dočekivali prvi dan mjeseca svibnja (i to puno prije tzv. Prvoga maja i prvomajskog graha op. ur.). U većem dijelu naše domovine mladići su palili prvosvibanjske vatre obično negdje na 
livadi. No, taj običaj i nije sasvim nestao. Danas se u jednom malom selu Tekiću, u blizini Požege i dalje nastavlja ta tradicija, no na jedan malo neobičan način. Naime, danas se to u Tekiću radi tako što dječaci nakupe puno guma koje poslažu jednu na drugu, dok djevojke ukrašavaju majpane, majsko (svibanjsko) drvo. Nekada davno dječaci su kako bi iskazali ljubav svojoj simpatiji ukopavali majpane ispred njihove kuće, no preko noći da ih nitko ne vidi. Majpan je dugačko, tanko drvo uglavnom graba, bukve, topole ili bilo koje drvo koje je visoko, tanko i ravno. Prvi vrhu ostavljala se mala krošnjica na koju su djevojke stavljale pantljike. Pantljike su pak ukrasi od krep-papira. U večernjim satima, obično je to bilo oko 21 sat, kada potpuno padne noć, netko od mlađih muškaraca zapalio bi prvosvibanjsku vatru, tj. (u Tekiću) gume. Večernjem prvosvibanjskom druženju pridružili bi se skoro svi mještani koji su bili kod kuće koji bi roštiljali, plesali, jeli i pili i, kako bi se narodski reklo, feštali dugo u noć.
Zoranić o majpanima
Ovaj običaj ukrašavanja majpana i paljenja prvosvibanjskih vatri naslijeđe je bogate hrvatske, a vjerojatno i slavenske narodne tradicije. 
Zapisao ga je i opisao u prvom hrvatskom romanu, Planinama (1536.), hrvatski renesansni pisac Petar Zoranić. Njegov se glavni junak putujući planinama (Velebitom) susreće s pastirima koji ljubomorno čuvaju običaje svojih starih. Tako mu jedan od mladića, pastir Sladmil govori: „Ustani i ti, Zorane, da idemo k družbi, jer je ovoga jutra, koji je prvi dan mjeseca svibnja, običaj svojim najdražim draganama prèdvrāća posuti cvijećem i mirisnim travama i usaditi pred njihova vrata na ulicama visoke grane vitih jela ukrašene raznim cvijećem…“ Toga dana mladići uz gusle, citare, vebege i zurle (narodne instrumente) svojim draganama pjevaju narodne ljubavne pjesme.
I danas – majpani
Ovaj se običaj kićenja vitoga drveća zadržao uglavnom u ruralnim krajevima, ako ne uoči prvoga dana mjeseca svibnja, a onda uoči svadbi 
kada se ispred mladenkine i mladoženjine kuće postavljaju majpani. U potragu za njima uoči svadbe kreće mladoženja zajedno sa svojim kumom i prijateljima nerijetko oboružani i dobrom buklijom, a ne samo oštrom sjekirom. Što se mladoženja vrati s višim majpanom, to je vrjedniji u očima ne samo mladenkinim, već i svih svatova i cijeloga sela. I danas su majpani ukrašeni raznobojnim vrpcama, ali i balonima i, naravno, povezani natpisom Dobro došli!
Autori teksta: Martina Grbeš 1.a i Miroslav Paulić, prof.
