Reče jednom W. A. Mozart u jednom pismu: „Najnužnija, najteža i glavna stvar u glazbi je vrijeme.“ Posebno se to osjeti kada ste učenik srednje škole, k tome još gimnazije, pa imate mnoštvo obaveza, predmeta i sati. Međutim, kada netko nešto voli, onda mu to nije teško i za to će uvijek naći vremena. Eto, možda najbolje tako opisati ono što pokreće desetak učenika Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi koji su se prijavili još prošle školske godine u školski glazbeni sastav, koji je ove godine prerastao u pravi mali orkestar. Četrnaest učenika od prvog do četvrtog razreda svakog tjedna na probama uvježbava neke od glazbenih djela, a već su i nekoliko puta nastupili pred školom. Koncem mjeseca rujna, za vrijeme jednog putovanja u Zagreb, kao dio team buildinga, susreli su se u Branimir centru s poznatim glazbenikom duhovne glazbene scene, Alanom Hržicom i napravili intervju. Alan je ljudima u Požegi već dosta poznat jer je u posljednje vrijeme gostovao nekoliko puta u našem gradu, posebno na jednoj tribini za srednjoškolce i na koncertu „Otvorite vrata Kristu 2018.“.
Je li glazba samo za one koji se glazbom bave profesionalno? Kako je tekao Alanov put i glazbena karijera? Koje su njegove poruke mladima? Pročitajte u nastavku.
1. Pozdrav Alane. Nećemo Vas pitati da se predstavite jer svi znaju mnogo o Vama, ali želimo Vas pitati da nam predstavite svoju obitelj. S kim živite?
Pozdrav i vama. Pa evo, živim sa suprugom Ricardom i dva sina, Davidom i Leom. David ima 3 i pol godine, a Leo 11 mjeseci. Mi smo jedna mala i vesela obitelj te smo, ako Bog da, spremni za još koje dijete.
2. Trenutno proživljavamo „najljepše životno doba“, kako mnogi znaju reći za školske dane. Kakav je bio Alan kao srednjoškolac?
Bio sam zaljubljenik u glazbu i sport. Jako sam volio igrati nogomet. Gitara je ispunjavala trenutke moje samoće, a u trenutcima veselja i druženja uživao sam u nogometu i sportu. Budući da sam išao u školu na Kennedyjevu trg, koji je blizu Maksimirskog stadiona, ekipa i ja često smo poslije škole pratili Dinamove utakmice što mi je ostalo u lijepom sjećanju.
3. Budući da ste glazbenik koji je danas vrlo popularan u svijetu duhovne glazbe, želimo Vas pitati kako ste otkrili glazbu i shvatili da je to ono čime se želite baviti u životu?
Dosta dobro sam igrao nogomet. U djetinjstvu sam igrao za Dinamo i to čak na profesionalnoj razini, ali istovremeno me privlačila i glazba. Tada sam morao donijeti odluku. Osluškujući svoje srce, otvarao mi se put prema glazbi i danas sam iznimno sretan što sam odabrao baš taj put. Kada sam prvi put snimio pjesmu u studiju, rekao sam da bih to htio raditi cijeli život. Iako je bilo upitno hoću li se moći baviti time u životu, nastavio sam snimati pjesme u studiju i stvarati albume. Naravno da je u tome svemu postojao i rizik. Čovjek može snimiti jedan album, no pitanje je hoće li imati novca za sljedeći. U mojem slučaju koncerti se i dalje održavaju i postaju popularni, a albumi se prodaju, tako da zapravo živim svoj san. Treba slijediti svoje srce i želje kao što i papa Franjo kaže: „Usudite se sanjati!“
4. I prije Vašeg dubokog ulaska u vjeru bili ste poznati javnosti i uživali ste određenu popularnost. Možete li nam ukratko reći što se dogodilo i odakle tolika potreba za Bogom?
Dok sam bio mlad, doživio sam glazbeni uspjeh. Bio je to vrlo brz način života, mnogo sam putovao, upoznavao mnogo ljudi. Sa svih strana otvarala su se vrata, no ipak me pratila ispraznost. Ljudi su od mene očekivali mnogo, što me umorilo. Želio sam da moja glazba dolazi do izražaja, a svi ostali su htjeli da to budu neke druge stvari poput afera, izgleda, načina oblačenja, itd. Na koncu me sva ta producentska priča odbila pa sam u jednom trenutku života obolio od depresije te sam se obratio vjeri. Kada sam krenuo putem vjere i Crkve, pridružio sam se jednom malom zboru i mislio sam da više nikada neću snimiti pjesmu. Bog je ipak imao drugačije planove za mene. Nakon prve snimljene pjesme ostale su se samo nizale. Mnogo sam se trudio i promijenio, želio sam da moj život bude u Božjem duhu, da budem novo stvorenje, netko tko se do kraja predao Kristu. Iako uvijek postoje poteškoće, padovi, problemi i ponekad slabosti, trudim se uvijek odgovoriti na Božju ljubav koja nas svaki dan prati.
5. Kako su mediji reagirali na Vaš nestanak s pozornice i jeste li „mnogo izgubili“ u tom smislu zbog Vašega „novog života“, kako ste na više mjesta spomenuli?
U jednom je trenutku bila apsolutna praznina i šutnja s moje strane, a mediji su me već tada bili prekrižili. Gospodin je ipak, kako sam spomenuo, imao planove i napravili smo prvi koncert na Kamenitim vratima koji je bio vrlo sličan koncertu „Otvorite vrata Kristu“. Tada smo iz jedne amaterske priče prešli u profesionalnu priču. Mediji su naknadno reagirali bolje nego što sam ikada mogao zamisliti. Započeli su pratiti sve što radimo u duhovnoj glazbi, a njihovi prilozi postali su najgledaniji. Pokazali su veliki interes prema duhovnoj glazbi i sve više svjetovnih medija počelo nas je pratiti pa su se na neki način i sami mediji evangelizirali.
6. Što bi za Vas bila dobra glazba i mogu li Hrvati reći da imaju dobru glazbu?
Hrvati imaju vrlo dobru glazbu i iznimno talentirane autore i glazbenike. Mislim da bi duhovna glazba trebala prožeti svjetovnu glazbu, da imamo suradnju sa svjetovnom glazbom, da mi budemo otvoreni prema njima te da oni snimaju duhovnu glazbu, ali isto tako i mi svjetovnu. Na taj način dolazi do lijepih tekstova, pjesama i suradnji kojima bismo održali jedan dobar smjer hrvatske glazbe.
7. Ne znam smijemo li Vas pitati, ali zanima nas Vaše mišljenje o Oliveru i Gibonniju, tj. o Oliverovu opusu i Gibonnijevim tekstovima?
Po mom mišljenju to su najsvjetliji primjeri hrvatske glazbe s dubokim i snažnim tekstovima. Često u svome privatnom životu volim pustiti Oliverove i Gibonnijeve pjesme. Kada bi sva glazba bila takva, bilo bi prekrasno. Iako bi se neki tekstovi možda trebali promijeniti, postoje tekstovi koji su u nekom smislu i problematični, ali to moramo prihvatiti jer nemaju svi spoznaju, obraćenje. U zadnje vrijeme, kada završi duhovni koncert, često otpjevamo lijepu, zabavnu pjesmu, ali uvijek treba pomno birati što pjevamo i koje pjesme biramo iz njihova opusa.
8. Svatko od nas koji smo danas ovdje s Vama svira neki instrument, a okupljamo se od prošle školske godine u školskom glazbenom sastavu. Ima li smisla baviti se glazbom ako to nije na profesionalnoj razini? Je li glazba vrijedna samo ako je netko najbolji u sviranju ili pjevanju?
Glazba je ljubav. Ona može biti utkana u svačiji život na onaj način na koji to dozvoljava vrijeme, mogućnosti, posao. Glazba nije namijenjena samo za profesionalce. Svaki čovjek može se baviti glazbom, čak i ako mu to nije primarni posao. Ona je s jedne strane avantura, ali i super kombinacija uz nekakav posao. Mislim da je glazba namijenjena za svakoga te da može ući i na profesionalan način u život onoga koji ima još nekakav posao.
9. Unazad nekoliko godina nekoliko puta ste bili, kako mi kažemo, „uPožegi“. Ljudi su jako lijepo reagirali na Vaše dolaske, posebno kada ste nastupili na OVK2018. Kako Vam je bilo i kako ste doživjeli Požegu i Požežane?
Bilo mi je to posebno iskustvo jer danas je malo koncerata s takvom produkcijom. Mislim da je važno imati mogućnost biti prisutan na takvom koncertu. Što više dignemo ljestvicu profesionalnosti, isto tako možemo očekivati veću publiku. Požega ima vrhunsku razinu i OVK se ubraja u najbolje koncerte koji se održavaju tijekom godine.
10. Mladi naših godina lagano ulaze u prve veze i traže si osobu s kojom bi se upustili u takvu avanturu. Budući da Vi u tome imate iskustva i da ste s trideset i nešto godina ušli u brak, što biste nam preporučili?
Moj put traženja bio je dosta dug. Tek s trideset i sedam godina ušao sam u brak. U Međugorju sam upoznao svoju suprugu te od tada hodamo u vjeri i danas imamo lijepi brak ispunjen Božjom ljubavlju i molitvom. To je ono što je zaista potrebno. Bilo je mnogo poraza i padova, ali svima vama želim da vam taj put bude lakši.
11. Za kraj, koju biste poruku uputili mladima u Požegi, a posebno našim gimnazijalcima u Katoličkoj gimnaziji u Požegi?
Ostanite uz Boga i u zajedništvu jer Bog providi onima koji su uz Njega i tu se pišu lijepe priče. Nekada mislimo da je ljudima koji ne žive u vjeri mnogo lakše, ali ono što se nama događa, događa se kvalitetnije, sporo i u pravo vrijeme. Uživajte u radosti. Toliko ima stvari kojima se mladi čovjek može baviti, stoga bavljenje glazbom nosi lijepu mogućnost da doživite neke stvari koje će se trajno urezati u vaše sjećanje.
(Tekst: M. Samardžić, 4.b razred)
