Novinarska družina Nautes ove je godine osmislila i započela s prvim službenim projektom pod radnim naslovom „Zlato Zlatne doline“. Cilj nam je upoznati naše učenike i djelatnike, ali i sve čitatelje s bogatstvom i vrijednostima našeg kraja koje njeguju naši učenici i njihove obitelji. Svakako tu svoje mjesto zauzimaju i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, poznata kao OPG-ovi, koja su ključni segment ruralnog razvoja, a koji često ostaju u sjeni većih tema unatoč tome što imaju vitalnu ulogu u održivom gospodarenju resursima. Upravo takva gospodarstva temelj su naše ruralne zajednice, koja nastoje očuvati dio naše tradicije u svijetu sve većih izazova. Jedan primjer takvog OPG-a je i OPG Lukić. Ovo ime poznato je i većini učenika naše Škole jer ga ponosno nosi kolegijaš i učenik 3.a razreda Ivan Lukić čije smo obiteljsko gospodarstvo posjetili i koje ćemo predstaviti u ovoj reportaži.
U sjeni izazova
Plodna zemlja zahtijeva temeljito obrađivanje kako bi ispunila svoj puni potencijal, a upravo mukotrpni rad, predanost i briga koju poljoprivrednici ulažu u njenu obradu igraju ključnu ulogu u postizanju bogatstva i kvalitete usjeva. Koliko je taj rad isplativ ove godine se dovodi u pitanje zbog brojnih izazova koji su nametnuti poljoprivrednicima. Za primjer možemo uzeti hrvatske najmanje proizvođače koje se „gura u stranu“ i koji su prisiljeni na gašenje, posebice hrvatski svinjogojci zbog pojava afričke svinjske kuge koja je štetno utjecala na tisuće njih. Budući da je do nastanka ovoga teksta 25 000 svinja već eutanazirano, pitanje je koliko će ih, zaraženih ili zdravih, još ostati. Hoćemo li onda stoljećima duge tradicije, slavonske delikatese, morati zamijeniti jeftinim, uvoznim parizerom iz trgovačkih lanaca…? Nama Slavoncima to zvuči nepojmljivo. Ono malo mladih što je ostalo u selima moglo bi nestati, jer, ipak, kako i zašto obrađivati zemlju ako se plodove ne može brati.
Od zemlje do staje
U sklopu projekta ZZD dio novinarske ekipe posjetio je već spomenuti OPG Lukić u malom mjestu Draga pokraj Velike. Ovo se gospodarstvo bavi i ratarstvom i stočarstvom te proizvodnjom i distribucijom mlijeka. Cijela priča započinje 1960-ih selidbom Ivanova pradjeda i prabake iz Stražemana u Dragu zbog nestašice vode, a temelje OPG-a postavlja djed Đuro. Stočarstvom se, kažu, bave iz ljubavi prema stoci, kao i držanju životinja, u što smo se definitivno mogli uvjeriti tijekom našeg posjeta OPG-u. Ratarstvom se Lukići bave ne samo radi vlastitih potreba, već i prodaje žitarica koje uzgajaju na nama nezamislivih 200 hektara zemlje. Rad je to koji u vrijeme sjetve i žetve iziskuje cjeldonevnu prisutnost na polju pa nas nije ni začudilo što smo oca Josipa vidjeli tek usput, a da je u dvorištu parkirana ozbiljna mehanizacija od sedam traktora, jednog kombajna i cijelog čuda traktorskih priključaka.
Od staje do mlijeka
Tijekom naše ”vizitacije” mogli smo obići gotovo sva mjesta na kojima dobivamo upravo sva ta dobra. Naravno, nismo 
obišli svih 200 ha zemlje, ali glavna atrakcija ipak su bile krave, junice i telad. Lukići trenutno drže oko 60 krava kojima su priušteni uvjeti prostrane štale kao i livade te, naravno, muzni boksovi gdje dobivaju upravo glavnu sastavnicu njihova OPG-a – mlijeko. Uz krave obišli smo i dijelove gospodarstva gdje se drži 40-ak junica i 20-ak teladi. Hranu za krave većim dijelom proizvode oni sami, osim dodataka i vitamina te određenih koncentrata koji su nužni kako bi se kvaliteta i količina mlijeka poboljšala, kao i samo zdravlje krava, objasnio je Ivan. Uz Ivanovu majku za mužnju je zadužena još jedna zaposlenica, a uz oca na OPG-u je zaposlen jedan zaposlenik koji je većinom na radu u polju i farmi. Ivanova uloga pak leži u brizi o kravama i teladi, naravno, poslije svih školskih obaveza i to jedino kad je vikendom kod kuće budući da je preko tjedna u Požeškom kolegiju. Ta briga Ivanu ne pada teško zbog ljubavi koju ima prema životinjama i cijelom gospodarstvu, a koja se na njemu itekako mogla vidjeti tijekom našeg boravka.
Od OPG-a do potrošača za samo 1 €
Ono po čemu su Lukići poznati širom Zlatne doline jest pravo svježe mlijeko od, zamislite, pravih krava koje se svako j
utro nađe na stolu brojnih potrošača. To pravo, svježe i puno zdravije mlijeko od onog u trgovačkim lancima (koje se dobiva od mlijeka u prahu koje može stajati i godinama) svako jutro razvoze već stalnim kupcima u Požegi i okolnim mjestima u općini Velika. Naime, Ivanov ujak Danijel i majka Marina tjedno dostave oko 2550 litara svježeg mlijeka tjedno samo u Požegi, ne računajući ostala mjesta i onaj dio koji otkupljuje i tvrtka Dukat. Dugoročni kupci mogu potvrditi da je kvaliteta mlijeka neusporediva i prema izjavi jednog od potrošača – jednom kada se to mlijeko proba, više se ne vraća na ono iz trgovine. Da bi ironija bila veća, ovo nepatvoreno mlijeko kravica s OPG-a Lukić jeftinije je od mlijeka koje nam se nudi na policama trgovina. Ako do sada niste znali, pravo zlato Zlatne doline zasigurno je mlijeko s OPG-a Ivanove obitelji, a na prag vašeg doma može stići za samo 1 €.
Što nam nosi sutra?
Svatko želi najbolje i najkvalitetnije, a upravo zlato Zlatne doline, kao što su OPG-ovi poput OPG-a Lukić, svakodnevno ulažu trud i liju (siju) znoj da nam upravo to i posluže. Kao Slavonci odrasli smo na dobrima koje nam upravo ova naša Slavonija nudi, dobrima od kojih pojedinci unatoč stalnim izazovima, unatoč modernom društvu i pogledu na tradiciju kao nečem zastarjelom, ne odustaju i svojom voljom i ljubavi njeguju. Mlijeko i žitarice svakako su dobra na kojima smo odrasli, na toplom mlijeku prije spavanju ili onom hladnom, osvježavajućem za dobro jutro. Šteta bi bila izgubiti ono na čemu se Slavonija kao takva izgradila i ostaviti da taj svježi domaći kruh bude samo sjećanje na ono kako je nekad bilo, da miris svježeg mlijeka tek moramo dozivati u pamćenju. Nadamo se da ćemo vam ovim projektom ponuditi priliku da vidite i nešto više čujete o tom bogatstvu našeg kraja koje još neki njeguju, a među njima i naši učenici koji su to zlato s nama voljni podijeliti.
P.S. Zahvaljujemo svim članovima obitelji Lukić, svim trima generacijama – djedu Đuri i baki Ankici, ocu Josipu i majci Marini, koja nas je dostojno počastila i okrijepila domaćim proizvodima s njihova gospodarstva koje smo kušali, a na kraju i zalili hladnom čašom svježega mlijeka. Posebna zahvala ide našem domaćinu Ivanu koji nas je ponosno a stručno upoznao sa zlatom Zlatne doline koji oni ljubomorno čuvaju i njeguju. (op. prof. P.)
