Zlato zlatne doline ovogodišnji je projekt naše novinarske družine ,,Nautes“ kroz koji ćemo nastojati predočiti koliko je naša Zlatna dolina uistinu zlatna prikazujući zlatne proizvode dobivene radom zlatnih ruku naših Zlatnodolinaša i njihovih obitelji. Požeška nam kotlina stoljećima nudi brda, rijeke i doline, a na nama je samo da to iskoristimo na način koji joj neće naštetiti. Zahvaljujući našim vrijednim precima, zemljoradnicima koji su znali postupati u skladu s prirodom i iskoristiti sve blagodati koje im je ona pružala, stekla je naziv ,,Vallis aurea“ još u rimsko doba. Što je to vrijedno „zlata“? „Zlata“ su vrijedni svi proizvodi proizašli iz nje, sve prirodne ljepote, sve stoljetne tradicije koje se prenose s koljena na koljeno i svi stanovnici Požeške kotline. Danas se većina slavonskih obitelji i dalje bavi obradom zlatnih površina, uzgojem žitarica, voća i povrća te domaćih životinja, a također drže do svoje tradicije i svojih korijena.
Vino nastaje u vinogradu!
Zlatna dolina nadaleko je poznata po stoljetnoj tradiciji uzgoja grožđa i vinove loze te prerade u vino. Zlatne kapljice dolaze iz tri vinogorja Zlatne doline, a to su kutjevačko, požeško-pleterničko i pakračko vinogorje. Kutjevačko vinogorje dugi je niz godina vrlo uspješno na svjetskoj vinskoj sceni. U sklopu projekta ZZD posjetili smo jednog od najstarijih samostalnih vinara kutjevačkog kraja Ivana Enjingija u čijoj je vinariji zaposlena moja majka Danijela. Predstavit ćemo vam ovu vinariju koja desetljećima njeguje ekološku proizvodnju te uveseljava svoje kupce i poslovne partnere zlatnim kapljicama, a možda vam otkrijemo i neke od zlatnih formula u dobivanju vina vrhunske kvalitete.
Obitelj Enjingi bavi se uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina još od 1890. kada je Koloman Enjingi zasadio prve trsove. Ratna stanja i neprilike 20. stoljeća primorale su Ivana Enjingija da 1957. godine, sa samo sedamnaest godina, preuzme obiteljski posao. Ivan u početku nije gajio ljubav prema ovoj obiteljskoj tradiciji, no iz onog „moraš“ na kraju je to i zavolio. Za sve što zna o vinu zaslužna je njegova baka, koja mu je, dakako, uzor u ovome poslu. Preuzeo je 2000 trsova, a danas ih ima 480 000. Enjingi je ponosni vlasnik dvjestotinjak hektara zemlje, a svih 480 000 trsova prostire se na 58,15 ha vinograda koji su posađeni na izuzetno ilovastim, pjeskovito-ilovastim i kamenitim tlima, na podlozi od škriljevaca i granita. Vinogradi su podignuti na osunčanim južnim obroncima Krndije. Svaka godina u ekološkoj proizvodnji posebna je i neponovljiva. Enjingi uzgaja deset sorti, pet zlatnih dukata i pet crvenih rubina, a to su graševina, rajnjski rizlig, pinot sivi, sauvignon, traminac mirisavi, pinot crni, cabarnet sauvignon, merlot, frankovka i zweigelt.
Od vinograda do boce
1. Priprema tla
Da bi se osigurali povoljni uvjeti za razvoj vinove loze, potrebno je kvalitetno obaviti pripremne radove i sadnju prije podizanja mladih nasada. Teren treba iskrčiti, a nakon toga nivelirati, odnosno isplanirati. Nagnuti tereni najbolji su vinogradarski položaji, a redovi vinograda postavljaju se u smjeru pada terena ili okomito na pad terena. Nakon analize tla slijedi popravak plodnosti tla ukoliko je potreban, a ona se poboljšava unoseći biološko gnojivo na veću dubinu u zoni glavne mase korijena. Rigolanje ili duboku obradu tla potrebno je napraviti prije sadnje vinograda u kasno ljeto ili jesen kako bi zemlja tijekom zime izmrzla. Sadnja vinograda moguća je od jeseni pa sve do kasnog proljeća, ovisno o sorti i vremenskim uvjetima, no za kontinentalnu Hrvatsku najpoželjnije je to obaviti od ožujka do svibnja zbog mogućih oštrih zima. Manje opterećenje po trsu omogućava bolju kvalitetu, stoga su vinogradi od 1996. zasađeni gustim sklopom sa 8 500 do 9 200 trsova na hektar, što nije karakteristično za ovaj kraj. Razmak sadnje u vinogradu ovisi o mehanizaciji za obradu vinograda, uzgojnom obliku i nagibu terena. Sadnja se obavlja strojem, a za ovaj gusti tip vinograda uglavnom je moguća i strojna obrada koja se ne može koristiti na starijim vinogradima. Mehanizacija često zamjenjuje radnu snagu, 
no treba naglasiti da ništa ne može u potpunosti zamijeniti čovjeka i njegove vrijedne ruke. Tijekom prve godine potrebno je održavati tlo rahlim bez korova i pokorice, a rezidbom se ostavlja samo jedna do dvije mladice. Mladice se povezuju uz drveno kolje kada dosegnu dužinu od 20 do 25 centimetara, a daljnjim porastom na još nekoliko mjesta kako ne bi došlo do njihova oštećenja. U jesen se izvršava duboka obrada tla, a u rano proljeće druge godine trsovi se odgrnu, brandusi (divlja loza) se skinu te se istodobno obavlja i rezidba. Rezom ostavljamo samo jednu mladicu koju odrežemo do visine budućeg sustava uzgoja, odnosno do prve žice kod postavljene armature. S obzirom na to da je vinova loza biljka penjačica, potreban joj je oslonac kao što je armatura. Armatura se postavlja uvijek u drugoj godini kako bi se vinograd mogao pravilno formirati, a mora biti dovoljno čvrsta da podnese nadzemni dio trsa i udare vjetra. Temelj su armature stupovi koje se postavljaju u paralelnim pravcima tako da svaki pravac predstavlja zaseban red vinograda, a to su uglavnom metalni stupovi, izrađeni od pocinčanog ili čeličnog lima, no u nasadima starim preko trideset godina su korišteni drveni i betonski stupovi. Na te stupove dolazi tri reda pocinčanih čeličnih žica između kojih se odvijaju sve daljnje radnje u vinogradu. Na proljeće treće godine se ponovno odstranjuju brandusi, a trsovi dosežu visinu prve žice iznad koje se sada nalaze rodne mladice, lucnjevi i reznici.
2. Sadnja i održavanje
Prva radnja u vinogradima je rezidba vinove loze koja traje od siječnja do ožujka, a u travnju se radi popravak armature i eventualno zatezanje žica za koje se onda radi pričvršćivanje ili vezanje trsova i lucnjeva. U periodu od svibnja do srpnja 
najmanje se četiri puta malčira (mehanički uništava korov ili zatravljuje vinograd) te se provode mjere zaštite protiv bolesti vinove loze od dva do maksimalno četiri puta godišnje. Uz to je bitna i košnja nasada koja se obavlja po potrebi tijekom cijele godine. U svibnju se uklanjaju suvišne mladice što se još naziva i plijevljenje vinograda, a ujedno je moguće i zalaganje vinove loze u žice koje se radi više puta radi lakše obrade vinograda i samog prskanja. U lipnju se provodi strojno plijevljenje kako bi se skinule mladice koje rastu na donjem dijelu trsa koji je ispod prve žice te uklanjanje zaperaka, a nakon toga ručno i strojno vršikanje vinove loze. Nakon svega toga slijedi faza mirovanja vinograda do same berbe grožđa. Berba grožđa predstavlja vrhunac cjelogodišnjih radova u vinogradu za jednog vinogradara, a ona najčešće započinje u rujnu. Berba ovisi o zrelosti, sorti i vremenskim uvjetima. Početak berbe određuje se reflektometarskim mjerenjem količine šećera i udjela kiselina. Vrijeme je za berbu ukoliko mjerenja pokazuju željene rezultate.
3. Berba i prerada grožđa u mošt i vino
Od tehnološki zrelog i zdravog grožđa može se očekivati i pravo vino visoke kvalitete. Najbolji uvjeti za berbu su suho i toplo vrijeme zbog toga što se time dobiva kvalitetniji mošt. Grožđe se bere u prikolice od nehrđajućeg čelika te se u njima dovozi u podrum na preradu. Bijelo grožđe se prebacuje u prešu, gdje se vrši prešanje bez odvajanja peteljki. Tada dolazi do cijeđenja mošta iz bobica. Mošt se pretače na taloženje, a nakon 12-24 sata pretače se na fermentaciju u inox-tankove. 
Moštomjerom se određuje udio šećera u moštu, a po tom udjelu se određuje radi li se o regularnoj, kasnoj ili izbornoj berbi bobica. Inox-tankovi se tijekom fermentacije mošta hlade vodom u sistemu za hlađenje koji se nalazi unutar cisterne ili oblijevanjem stijenki tankova vodom izvana. Idealna temperatura kod fermentacije bijelih vina je 16°C i nije poželjno da se povisuje. Bijelo se vino radi dozrijevanja pretače u druge inox-tankove ili drvene hrastove bačve nakon fermentacije. Crno grožđe ide u mlin ili muljaču bez peteljki na proces muljanja. Tada nastaje komina koja se nadalje pretače na maceraciju u inox-tankove. Za crno grožđe bitno je da sok i kožica budu u kontaktu kako bi došlo do otpuštanja boje. Nakon maceracije crnog grožđa,vino se pretače u drvene hrastove bačve na dozrijevanje, a komina ide na destilaciju za komovicu. Budući da vina fermentiraju isključivo na prirodnim kvascima bitno je da što duže dozrijevaju u podrumu, jer samo na taj način postižu visoku kvalitetu. Tek kada gazda Ivo odluči da su vina spremna, slijedi njihovo punjenje u boce. Tijekom punjenja vino se filtrira filterom za finu filtraciju koji koristi ploče od celuloznih vlakana. Te ploče, također, provode i hladnu sterilizaciju vina. Vino se puni isključivo u nove boce, a pri punjenju one moraju biti suhe i sterilne. Tijekom procesa punjenja boce se ispiru hladnom vodom te se odmah nakon toga posušuju dušikom, napune vinom i zatvore plutenim čepom. Vino odležava jedan period u bocama te je nakon toga spremno za prodaju.
Prirodu treba poštivati!
Enjingi je među prvim hrvatskim vinarima koji se bavi ekološkom proizvodnjom još od 1984. Svoje proizvode tretira po načelima prirode bez uporabe sintetskih mineralnih gnojiva ili bilo kakvih kemikalija. Na vinogradima koristi samo klasična sredstva (bakar i sumpor) u svrhu zaštite protiv bolesti, a nakon berbe grožđa u oživljavanju i bogaćenju tla mineralima i hranjivim tvarima mu pomaže njegovo „blago“, tristotinjak goveda pasmine crveni angus. Fermentacija i maceracija se u podrumu obavljaju isključivo prirodnim autohtonim kvascima u uvjetima kontrolirane fermentacije u inox-posuđu, a vino se bistri prirodnim putem bez upotrebe bistrila. Nadalje se vino skladišti i dozrijeva u novim barrique bačvama ili tradicionalnim velikim bačvama od slavonskog hrasta. U tehnološkim procesima proizvodnje vina se ne upotrebljavaju nikakva kemijska sredstva, a sav otpad se miješa sa stajnjakom te se ponovno koristi kao organsko gnojivo u vinogradu.
Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima!
Vino venje je cuvee ili kupaža nastala miješanjem 5 sorti posađenih na lokaciji Venje (graševine, rajnskog rizlinga, pinota 
sivog, traminca mirisavog i sauvignona) te je jedno od Enjingijevih najposebnijih vina. Svoju posebnost je dokazalo osvojivši titulu regionalnog i internacijalnog šampiona te zlatnu medalju na prvom prestižnom natjecanju londonskog časopisa Decanter. Hrvatska je 2004. godine poslala samo ti uzorka vina na natjecanje ovog časopisa, a sva tri vina su bila Enjingijeva bijela vina. Traminac mirisavi 1999., graševina 2002. i venje 1998. su vina koja su osvojila čak šest medalja u konkurenciji 4 500 svjetskih vina. Enjingiju je to bilo prvo i posljednje Decanterovo natjecanje jer je, kako sam kaže, iskoristio svoju priliku i sada ju želi pružiti drugima. Sa sigurnošću možemo reći da su se Hrvatskoj otvorila vrata svjetske vinske scene osvojivši srebro, dva regionalna trofeja, dva zlata i internacionalni trofej 2004. godine.
Zanimljivosti
Ivan Enjingi je prvi hrvatski privatnik koji je flaširao vina i čija su se vina našla na vinskoj karti poznatog hotela Esplanade u Zagrebu. Imao je prvo ekološko vino u bivšoj državi što je službeno potvrđeno dobivanjem „zelenog“ znaka 1989. godine. Prvi je vinar koji je donio prvog zlatnog Decantera u Hrvatsku te je jedini vinar o kojem je skladana simfonija-Vinska simfonija Enjingi. Iako su mu 83 godine, svako svoje vino pravi da bude veliko i još uvijek je dječak u duši.
U obradi vinograda upotrebljavaju se specijalni strojevi poput predrezača nakon kojeg slijede priključak za plijevljenje panja ispod prve žice, priključak za rezanje viška loze koja prelazi posljednju (treću) žicu, stroj koji se koristi za zaštitu vinove loze i obuhvaća sedam redova odjednom, a njime je moguće sedam redova okopati, kultivirati ili brati grožđe te poseban stroj koji je isključivo berač grožđa. Svi ovi strojevi su se uvozili davne 1997. iz Francuske i Njemačke.
Odmah uz vinograde u Hrnjevcu nalazi se podrum obitelji Enjingi izgrađen 1994. na površini od 2 500 kvadratnih metara. Podrum je djelomično ukopan u brdo što omogućuje da temperatura tijekom godine uglavnom ne varira. Veliki inox tankovi, nizovi drvenih hrastovih bačava te arhivska kolekcija samo su neke od senzacija ovoga podruma, a iznad njega se nalaze i velika sala za goste, 23 soba te bazen za kupanje i sauna u potkrovlju. Ovaj podrum ujedno je i kuća Ivana Enjingija koji često voli izaći na terasu te se diviti i promatrati svoje blago i ljepotu naše Zlatne doline.
Kutjevačka zlatna kapljica
Kako bi svojim kupcima pružio najkvalitetnije i najzdravije vino, Ivan Enjingi oslanja se isključivo na prirodu i dragoga Boga. Da bi svaka zlatna kapljica dospjela do svakog sladokusca, potrebne su vrlo sposobne i zlatne ruke, a za takav posao, „zlata“ vrijedan, potrebno je uložiti i posljednji atom snage. Sav taj trud i sve kapljice znoja isplatile su se jer su, na samom koncu, one te koje su pomogle da se na dobroj kutjevačkoj kapljici othrane i odškoluju brojne generacije. Najbitnije od svega toga jest da se tradicija nastavlja. Najljepše je, dakako, vidjeti ponosna lica roditelja, djedova i baka jer i danas postoje mladi koji drže do svoje tradicije i svoga, a nadam se da ću i ja u budućnosti svojoj obitelji pružiti takvo zadovoljstvo i njegovati ovo naše zlato uzgojem vinove loze ili nekih drugih poljoprivrednih kultura.
