Kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno i sigurno liječenje bolesnika potrebno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi. Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor tog lijeka je čovjek – darivatelj krvi.
Organizaciju dobrovoljnog davanja krvi kao i promidžbu davalaštva u Hrvatskoj zajednički provode Hrvatski crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti.
Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.
Akcije dobrovoljnog davanja krvi u našem gradu provode se u prostorijama društva Crvenog križa na temelju objavljenog plana akcija.
Maturanti naše Katoličke gimnazije uključuju se u ovu akciju već nekoliko godina, a o samoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi razgovarali smo s profesoricom Martinom Gucek koja je ove godine zajedno s prof. Nikolinom Bodolović organizirala odlazak na dobrovoljno darivanje.
Koje osobe mogu darivati krv?
Krv može darivati svaki čovjek koji je dobrog općeg zdravstvenog stanja. Osoba bi trebala biti starija od 18 godina, ne bi trebala biti starija od 65. Težina bi mu trebala biti iznad 55 kilograma te bi trebala imati normalan tlak.
Kako se daruje krv?
To je vrlo jednostavan postupak u kojemu se prvo razgovara s tehničarom koji mjeri razinu željeza u krvi, nakon toga se kratko razgovara s liječnikom. Liječnik mjeri krvni tlak i provjerava rad srca te nakon liječničkog pregleda iskusni zdravstveni tehničar odabire venu i uvodi iglu u venu.
Zašto se neki ljudi ne odlučuju darivati krv?
Razlog tome je strah i slabo znanje o darivanju krvi.
Tko ne smije darivati krv?
Osobe mlađe od 18 godina i starije od 65. Osobe koje imaju manje od 55 kilograma, koje imaju manjak željeza u krvi, osobe s niskim ili visokim tlakom, osobe rizičnog ponašanja.
Koliko je maturanata sudjelovalo u dobrovoljnom darivanju krvi?
Sudjelovalo je 17 maturanata, od tog broja 9 ih je uspjelo darovati krv dok je 8 bilo odbijeno.
Zašto su bili odbijeni?
Bili su odbijeni zbog toga što su imali nisku razinu željeza u krvi ili su pak imali problema s tlakom (visok ili nizak tlak) ili nedovoljan broj kila – neki su dečki bili previsoki, a premršavi.
Jeste li vi također darivali krv?
Jesam.
Je li vam ovo bio prvi put? Kako ste se osjećali nakon darivanja krvi?
Je, je. U srednjoj školi sam bila anemična pa nisam mogla darivati krv te mi je izrazito drago što sam sada sa svojim đacima podijelila uzbuđenje zbog prvog darivanja krvi. Bila sam sretna jer sam znala da će ta krv nekom bolesniku pomoći u njegovu liječenju.
Svoje dojmove podijelili su s nama i maturanti Karlo i Petra.
Karlo Potnik: Osjećao sam se začuđujuće dobro. Nije bilo nikakvih popratnih pojava poput vrtoglavice ili mučnine. Također je lijep osjećaj malim djelom učiniti dobro za nekoga. Svakako ću nastaviti darivati krv svakom prilikom i toplo preporučam svima.
Petra Čiko: Nakon darivanja krvi osjećala sam se ponosno jer se nadam da će nekome to pomoći. Iako sam se na početku dvoumila, nastavit ću s darivanjem jer nije bolno koliko sam mislila.
Foto: Paula Kosac