Svakodnevica, ma kakva bila, učini nas takvima da razmišljamo ponajviše o sebi samima, o svojim obvezama, eventualno o svojima najbližima. Rijetko kad promišljamo kako je našim sunarodnjacima diljem domovine ili, sada već brojnima, onima izvan nje. Kako je nepoznatim ljudima na drugim kontinentima, u slabo znanim zemljama s još manje poznatim gospodarstvima, uvjetima života, kulturama, običajima, religijama…gotovo je nevjerojatno da nas imalo zanima.
Imaju li svi mogućnost školovanja diljem Zemlje, žive li svi u kakvoj-takvoj sigurnosti, kolika je mogućnost da ostvare svoje snove, da izraze svoje talente…kako oni vide Europljane, razmažene stanovnike umornoga i sve starijeg kontinenta? Pitanja su to koja si možemo postaviti, a koja smo si mogli postaviti nakon današnjeg posjeta našeg jedinog misionara vlč. Karla Prpića i msgr. Emannuela Abboa, biskupa kamerunske biskupije Ngaoundéré u kojoj djeluje vlč. Prpić.
45 minuta predstavljanja rada vlč. Karla u biskupiji Ngaoundéré bilo je
premalo za predstaviti sve ono čime se sve do sada bavio, koje je dužnosti vršio, koja je misijska poslanja izvršio… Živeći u jednoj nama sasvim nestvarnoj stvarnosti, u biskupiji većoj nego Hrvatska, s niti jednom asfaltiranom cestom, bez pomoći države, a s pretežito siromašnim stanovništvom…vlč. Karlo posvjedočio je da ljubavi i žrtvi, a sve u ime Kristovo, ništa ne može prepriječiti put.
O životu vlč. Karla i pastoralu biskupije Ngaoundéré danas su slušali naši maturanti koji su si mogli posvijestiti da itekako postoje druge životne (ne)prilike u kojima žive i školuju se (ili ne) njihovi vršnjaci. Nema novaca – nema školovanja, nema školovanja – nema ozbiljnijeg zaposlenja, bez zaposlenja i egzistencija je upitna. Ipak, Kamerun je, kao što smo mogli čuti, zemlja koja je izabrala život, čije obitelji u prosjeku imaju 4 ili 5 djece, čije su škole prepune – do 100 djece u jednom razredu državnih škola, čija su sjemeništa i bogoslovije pune, čiji će svećenici vrlo vjerojatno uskoro uzvratiti misijskim djelovanjima u staroj i devijantnoj Europi koja je zanijekala svoj identitet i svoje korijene tako da joj se crkve zatvaraju, da su odgojne ustanove prazne, da nedostaje svećenika kao i vjerničkoga žara.
Za zaključiti je da će trud dobrih naših misionara uroditi plodom tako što će upražnjene župničke katedre zamijeniti mladi, skromni, po naravi veseli svećenici iz bogoslovija diljem svijeta, a jedna je od njih i kamerunska biskupija Ngaoundéré.
