Netipično tmuran svibanjski dan ove je subote nastojalo razvedriti preko dvije stotine srednjškolaca Požeške biskupije u biskupijskom svetištu u Voćinu. Srednjoškolci su, a među njima posebno maturanti, došli zahvaliti za sve milosti koje su primili (ili nemilosti koje su izdržali) u ovoj školskoj godini, odnosno maturanti u protekle četiri godine, a vjerujemo i prikazati ove dane koji su pred njima da im jednako milostivo Gospodin pokaže njihove putove.
Na misnom su slavlju osim učenika katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice sudjelovali i njihovi kolege iz drugih srednjih škola naše biskupije. Za njih je priređeno prigodno pokorničko bogoslužje koje je predvodio vjeroučitelj vlč. Marijan Pavelić, nakon čega su mogli pristupiti sakramentu svete ispovijedi. To je bio prvi korak, kako će kasnije naglasiti požeški biskup Antun Škvorčević, za dobivanje potpunoga oprosta jer su vrata biskupijskog svetišta u Voćinu jedna od onih svetih vrata kroz koja u Godini milosrđa valja proći kako bi za sebe ili nekoga od svojih zadobili potpuni oprost. Svečano misno slavlje predvodio je već spomenuti požeški biskup msgr. Antun Škvorčević koji je sve prisutne pozdravio u ovom svetištu hrvatskih mučenika a na kraju ih, napose maturante, preporučio najbržnijoj i najvjernijoj majci, odvjetnici Hrvata.
Ove su se godine okupljenima u voćinskom svetištu mladima predstavili pjevači i svirači iz zajednica mladih Požeške biskupije na razdragano odobravanje svih koji su se još sat vremena zadržali u prostoru crkve. Također, na specifičan su se način predstavili i kolegijaši požeškog Kolegija koji su prema tekstu Zdravka Ticla zanimljivo uprizorili susret dvojice braće – tzv. sina razmetnog, ili sina pokajnika, i ”onog drugog” brata, brata ocu vjernoga. Kao intermezzo dodijeljena su priznanja svim sudionicima i nagrade pobjednicima Katoličke malonogometne lige. Usput rečeno, ekipa Župe sv. Ane iz Skenderovaca predstavljat će našu biskupiju na završnom državnom natjecanju koje će se održati u Dubrovniku.
Okrjepljena duha, katolički gimnazijalci iz Požege krenuli su za okrjepom svih ostalih osjetila – prema arboretumu Lisičine. Mnogima je, a kako je voditeljica gđa Bojana Filić kasnije potvrdila – ne samo nama, bilo nepoznato, a pomalo i nevjerojatno, da ovakvo mjesto, mjesto bogato raznim domaćim ali i egzotičnim biljnim vrstama postoji u našoj relativnoj blizini. Arboretum Lisičine prostire se na 24 ha šumskoga i livadskoga prostora koji je izvrsno uređen za upućenije posjetitelje i sretnike namjernike poput nas. Naša je grupa do sada najveća grupa koja je odjednom posjetila ovaj arboretum, a nadamo se da će se pojedinci s godinama još koji put vratiti u nešto manjim grupama.
