Povodom završetka školske godine 2015./2016. jučer je u Dvorani svete Terezije Avilske upriličena svečanost kojoj je za cilj bilo osvrnuti se na zamišljeno, ostvareno, proživljeno i sudoživljeno. Katolička gimnazija nastoji se razvijati u smjerovima koji po svojoj prirodi nisu slični drugim i drugačijim školama. Ne želimo biti drugačiji, mi to jesmo i to njegujemo. Sve što se kroz školsku godinu događalo, nastojali smo, koliko je to bilo u mogućnosti, sudjelovati i proživljavati zajedno – zajedno smo u radosti, zajedno u suosjećanju. Upravo te slike iz života škole nastojali su pojedinci prikazati i podsjetiti ostale koliko je zapravo bila bogata i dinamična 2015./2016.
Pred čitavim profesorskim zborom na čelu s ravnateljem Ivicom Bedeničićem i osnivačem msgr. Antunom Škvorčevićem zapjevao je školski zbor, Ave Mariu je zasvirao na trombonu Mijo Radić, Matoša je krasnoslovila Maja Grgić, Ana Maria i Anamarija prezentirale su projekt ”Kako spasiti najmanjeg guštera u Hrvatskoj”, a nasmijali smo se s animiranim uratkom Damjana Rengela, utjelovljenja ideja 2.a razreda i mentora Marijana Pavelića, a kao jedno vodio nas je duo Bošnjak i Petrović.
Na kraju su se u jednu sjedinile želje osnivača i ravnatelja škole – da u život ponesemo od ove godine ono najbolje i da to u svoje vrijeme rod donese. I završimo riječima oca biskupa: „Dobro je biti čovjek, dobro je biti mlad, a najbolje je biti katolički gimnazijalac!“
