U Maloj dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi 9. veljače predstavljena je knjiga »Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale«. Biskup Antun Škvorčević pozdravio je ugledne stručnjakinje koje će predstaviti knjigu i sve nazočne uzvanike, među njima i zamjenika generalnog tajnika HBK, Fabijana Svalinu, a napose prof. Miroslavu Dulčić i dr. Ivanku Reberski. Potom je biskup prisutnima otkrio nešto što većini nije bilo poznat. »U predvečerju smo blagdana bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika naše crkve sv. Lovre i Požeške biskupije. Nismo slučajno izabrali ovu prigodu za predstavljanje spomenute knjige. Naime, bl. Alojzije Stepinac je na svoj način osnivač i Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije.
Vjeran poticajima Svete Stolice, napose onima iz 1925. godine, Stepinac je 14. kolovoza 1935. izdao Okružnicu o osnutku Povjerenstva za crkvenu umjetnost i u njoj obznanio ustanovljenje Dijecezanskog muzeja u Zagrebu. Do njegova ostvarenja došlo je 27. veljače 1939., kada je Nadbiskup imenovao dr. Kamila Dočkala organizatorom Muzeja« koji je »za sjedište Muzeja uspio dobiti poznatu kaptolsku kuriju kanonika Znike te je zajedno sa svojim povjerenikom Stankom Senečićem već u ljetu 1935. započeo po župama Zagrebačke nadbiskupije skupljati predmete sakralne baštine, što su nastavili činiti i sljedećih godina. S istim ciljem posjetili su i mnoge župe sadašnje Požeške biskupije te u Muzej smjestili brojne naše sakralne predmete, spašene od propadanja i koji kao vlasništvo župa podrijetla predstavljaju jezgru sadašnjega Dijecezanskog muzeja u Požegi, osnovanog 1999. godine.
Požeški Dijecezanski muzej tako je svojevrsni spomenik i spomen na velikog pastira i mučenika bl. Alojzija Stepinca. Večeras mu zahvaljujemo što je njegovom mudrom odlukom sačuvan značajan dio naše sakralne baštine«, rekao je biskup Antun i nastavio: »Sva muzejska građa, sakupljena u vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca i kasnije, posebno nakon utemeljenja Požeške biskupije prikazana je u knjizi „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“.
Katarina Horvat Levaj s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu dala je opći uvid u knjigu. Posegnula je u prošlost grada Požege i požeške regije, iznijevši kratki pregled njegove kulturne povijesti: od procvata Požege nakon oslobođenja od osmanlijske okupacije po djelovanju zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja, osnivanjem crkvenih institucija i osobito gradnjom crkve sv. Terezije Avislke, današnje katedrale, čime Požega postaje važno umjetničko i vjersko središte, po bogatoj umjetničkoj baštini okolnih župa (od Pakraca i Voćina na jednoj strani, i Kutjeva, Pleternice i Kaptola na drugoj), koja čini glavninu povijesnog fundusa Riznice katedrale i Dijecezanskog muzeja, do osnutka Požeške biskupije (1997.) i vizionarskog djelovanja njezina prvog biskupa Antuna Škvorčevića.
Uslijedilo je izlaganje Mirjane Repanić-Braun, znanstvene savjetnice u zagrebačkom Institutu za povijest umjetnosti. Predstavljajući prikaz sakralne umjetnosti od 17. do 19. stoljeća u knjizi „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“, ona je na nekoliko primjera prikazala ishod stručne analize provedene na brojnim umjetninama iz fundusa Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije, kako s obzirom na njihovo datiranje (Marijin pohod Elizabeti) njihove predloške (Bogorodica s trešnjom) i atribucije određenom umjetniku (Franjo Ksaverski krsti pogane i Bogorodica s Djetetom).
Prof. Biserka Rauter Plančić, ravnateljica zagrebačke Moderne galerije, u svom je izlaganju predstavila onaj dio knjige koji govori o zbirci moderne i suvremene umjetnosti Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije. Podsjetila je da se ona sastoji od »305 katalogiziranih djela modernih i suvremenih hrvatskih umjetnika, koja su prikupljena višedesetljetnim sakupljačkim marom biskupa Antuna Škvorčevića, darovnicama samih autora i nesebičnim donacijama iz ostavština hrvatskih umjetnika, među kojima opsegom i značajem prednjači donacija gospođe Mire Dulčić, koja je Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije podarila više od 40 radova Iva Dulčića«. Istaknula je kako je ova zbirka nezaobilazna u proučavanju razvoja likovnih umjetnosti u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća, od početnih radova Požežanina Mirolsava Kraljevića do punog rascvata koji susrećemo u djelima Ive Dulčića i drugih velikih umjetnika zastupljenih u Muzeju.
Na kraju je Ivica Žuljević, urednik knjige, u svom izlaganju najprije obrazložio zašto je za njezinu naslovnicu odabrana slika nepoznatog autora »Bogorodice s trešnjom“, a potom dao osnovne tehničke informacije o knjizi koja je tiskana u tisuću primjeraka. Također je naveo osobe koje su izvršile stručnu recenziju, lekturu, prijevod na engleski, grafičko oblikovanje i opremu te je zahvalio svima koji su pridonijeli da ova vrijedna publikacija ugleda svjetlo dana. Predstavljanje ove knjige svojim su skladbama obogatili pjevači Komornog zbora crkve sv. Lovre pod ravnanjem Marija Večerića, i pjevači muškog Okteta Župe sv. Terezije Avilske pod ravnanjem Kristijana Kostića.
(Preuzeto s portala Požeške biskupije.)