Dragi roditelji i učenici! Poštovani djelatnici!
Ne znam griješim li, ali nekako mi se čini da nismo do kraja svjesni te predivne uskrsne poruke – smrt je pobijeđena, vječnost se otvorila pred nama.
Poslije korizmenog jauka, boli i pokore otvaraju nam se vrata ispražnjenog groba – Uskrsli šeće s nama, želi nas sa sobom dovijeka.
Korizmenim smo hodom (tribinama, učenjem, odricanjem, križnim putevima, pokorom, postom i pojačanim dobrim djelima) dovedeni na gozbu s našim uskrslim Kristom. Kakav je to symposion!
Vidim na svakom koraku koliko nam nedostaje te oduševljenosti predivnim darom vječnosti. Ne znam je li to zbog godina ili neke duboke pobune u meni koja želi, zna i može pronaći izlaze i rješenja, ali dosta mi je onih koji sugeriraju da se bavimo nevažnim stvarima.
Znam da treba živjeti (primum vivere!) u onom najtemeljnijem materijalnom smislu (bez te ulaznice nema niti raja!), ali sve podrediti nečemu što traje tek tren ili koju godinu duže – nema prevelikog smisla!
I opet vas zovem da se napajate onim izvorima koji gase istinsku žeđ ne odričući se niti onih napitaka koje ćemo ovih blagdanskih dana konzumirati u krugu najbližih – naših narodskih i vjerskih delicija.
Produbit ću ovaj stav i reći da okrenutost prema vječnosti i sreći koju očekujemo s Uskrslim ne može niti smije umanjiti našu sreću što postojimo, djelujemo i stvaramo. Ta okrenutost, zauzetost za vječnost dat će nam dostatne snage i smisla da budemo još sretniji, djelatniji i kreativniji. Ako ne vjerujete meni, a vi pogledajte kakav životopis svetaca i vidjet ćete djelotvornost ove formule.
Želim vam svima mira i blagdanskog ozračja u ovom jakom vremenu! Želim vam sloge i spokoja! Želim vam ustrajnosti na putu Uskrsloga!
Resurrexit Pastor Bonus! Felix Alleluia!