Drugu godinu za redom škola je ugostila 
Kazališni studio iz Rijeke koji putujući osnovnim i srednjim školama diljem Lijepe Naše predstavljaju cvijet antičkoga kazališta. Nakon prošlogodišnje premijere s Držićem, ove godine svim učenicima predstavili su rimsku komediju na čelu s Plautom. S glumačkim parom, Darko Kavain i Nerma Kreso Kavain, razgovarale su Barbara Rezo i Martina grbeš.
U našoj školi gostujete već drugu godinu za redom, no koliko već dugo radite na ovakvoj suradnji sa školama?
Ovaj projekt koji smo mi nazvali „Sav svijet je pozornica“ ostvarujemo u suradnji sa školama od 2001. godine.
Jesu li hrvatske škole, i to srednje, prepoznale i podržale vaš projekt?
S velikim brojem škola zaista jako lijepo surađujemo tako da možemo reći da jesu i zahvaljujući upravo školama, nastavnicima, učenicima i ravnateljima naš projekt i jest opstao ovako dugo.
Možete li nam reći tko je sve uključen u projekt?
To je naš autorski projekt, znači Darko Kavain i ja, Nerma Kreso Kavain. Budući da često putujemo, moramo doći u svaku školu, prilagođavati se terminima i uvjetima, nažalost, ne može biti uključeno puno više ljudi. Vaša škola ima na raspolaganju ovakvu krasnu dvoranu, većina škola nema niti kakvih većih učionica. Moramo uložiti jako puno energije upravo u dogovaranje kako, gdje i kada uopće možemo održati predstavu.
Kako ste došli na ideju da trebate doći u škole, a ne škole vama?
Čini se da zbog razloga na koje mi osobno ne možemo utjecati. Ima dio djece u Hrvatskoj koji odrastaju u takvim okolnostima, u takvom okruženju koje naročito ne njeguje nešto što bi mogli nazvati kulturnom aktivnošću. Tako da si ne možemo priuštiti taj luksuz da očekujemo da svatko bude raspoložen doći k nama. S druge strane mislim da mladi ljudi ne bi smjeli propuštati tu priliku da pogledaju, čak i sudjeluju u predstavi koja im je već omogućena. Pogotovo jer uglavnom pozitivno reagiraju kad dođu u situaciju da budu dio predstave.
Kako učenici reagiraju na vaš neposredan pristup?
Uglavnom dobro. Odlično.
Što mislite da postižete kod učenika ovakvim predstavljanjem poznatih i manje poznatih djela i autora?
Nama je zanimljivo, budući da se bavimo, možemo reći, starijom dramskom književnošću, a ne nečim što je suvremeno i njima sigurno zanimljivo i aktualno, da se mladi ljudi i u njima mogu prepoznati. Mi pokušavamo približiti taj svijet. Kad odgledate recimo ovaj prizor iz Plauta kako ga mi igramo ili iz Držića, da taj svijet zapravo izgleda puno bliži nego kad ga čitate ili kad gledate neku predstavu koja baš nije najbolja. Često predstave nisu baš najbolje pa onda vam ništa više ne bude jasno. Nama je važno da imate osjećaj na kraju da možete to ipak razumjeti, shvatiti što se događa.
Je li vam draže više uprizoriti djela hrvatskih ili stranih autora?
Pa nemamo nekakvu razliku, bitno je da je zanimljivo.
Hoćete li se vi morati prilagoditi najavljenoj reformi školstva pa tako i lektiri?
Mi se bavimo klasičnom književnosti, mi se ne trebamo prilagođavati jer nam je bitno da kroz naša djela upoznamo djecu s onime što je zaista vrijedno.
Je li naporno putovati?
Nije. Kad čovjek nešto radi sa srcem i kad se veseli, nije ništa teško. Imate osjećaj da možete dignuti nebo.
Danas ste imali radionicu s našim učenicima, jesu li oni dobili priliku pokazati što znaju?
Pokazali su dio onoga što znaju. Znaju jako puno jer se s njima radi jako puno i jako dobro.
Dojmovi su odlični. Bili smo jako sretni.
Vidimo li se dogodine?
Mi ćemo se svakako javiti ako nas se uspije ubaciti u raspored, kurikulum.
Foto: Karlo Franković i don Marijan